...jedan netko...
Nesto posebno…nesto neopisivo…jedno prijateljstvo…i nesto vise…
Nesto neopisivo..vise od frenda…manje od "ljubavi"…
Netko tko je uvijek uz mene…sto god mi trebalo…netko uz koga se osjecam sigurno…zasticeno…netko tko je uvijek uz mene...sta god mi trebalo...netko s kim mogu razgovarati...o svemu...o svima…o sebi…
Netko za koga znam da me nece osudivati...tko me nece gledati na krivi nacin…tko me nece kriviti…
netko kome mogu reci sve…
netko tko ce me uvijek zagrliti kad sam tuzna…netko tko ce me znati nasmijati i skloniti suze s mog lica…tko ce uvijek znati da se nesto dogodilo…
netko tko me razumije bez da ista kazem…tko me uvijek brani protiv svih…cak i kad sam u krivu…
netko tko se brine kako cu navecer doci doma…ako cu ostati sama..ako cu se razboliti…netko tko brine…brine za mene…
netko uz koga se osjecam sretno…
netko kome nisu vazne godine...kome nije vazan izgled...netko…netko tko me prihvaca takvu kakva jesam…punu mana…
netko za koga ne mogu reci da mi je samo frend….koliko god meni frendovi bili vazni…osoba tako vazna u mom zivotu…neka vrsta srodne duse...u nekom smislu…moja cjelina…osoba koja me nadopunjuje...iako se tako malo poznajemo…
premala rijec...frend…prijatelj…jer, ipak…vise je od toga….
ali ne mogu to objasniti...ni da pokusam...ne mogu…ne postoji ta rijec…vise od frenda...ali nije…nije "decko"…iako ima ono nesto...nesto sto me veze za njega…
prijateljstvo bez kraja….
ljubav bez kraja….ali ne u
01.12.2006. u 18:15 | K | 32 | P | # | ^
