...danas cu...
danas sam odlucila...necu vise ovako..necu vise...
necu se vise muciti...necu vise plakati...
necu se izgubiti negdje u proslosti....mastati o necemu sto je bilo..ali...cega vise nega..cega vise nece biti...
necu dozvoljavati da me drugi povrijede....da zbog drugih placem..i to zbog onih koji to najmanje zasluzuju..oni koji su to najmanje zasluzili...
odlucila sam...odlucila sam promijeniti neke stvari..jer..zadnijh dana sve mi je naopako...imam osjecaj kao da nista ne radim dobro...da sam se malo uljenila...mozda je i samo pubertet..imam dosta problema...
ali ja si ih jos vise i sama stvaram..
necu vise plakati zbog njega...
i ne placem vise..preboljala sam sve to....shvatila sam kakav je..jadan i licemjeran...i iako mi je na neki nacin jos stalo..necu vise plakati...koliko god tesko bilo...nije vrijednoi toga...
necu vise lagati..
u proslom postu sam rekla kao mrzim lazi....i stvarno jako malo lazem..jedino tu i tamo par stavrcica...ali nije namjerno...ponekad lazem da bi zastitila druge...ali necu vise...bolje je uvijek znati istinu...
necu vise..necu se vise sramiti...
necu vise..necu razocarati nikoga...
necu vise..necu varati...
cak cu i vise uciti...
i ovaj put cu uspjeti...i postat cu bolja osoba...
i ne brinite, necu vas nikada zaborav
27.11.2006. u 08:13 | K | 18 | P | # | ^
...lazi...
zadnjih dana nalazim inspiraciju u svemu..gdje god prolazim...koga god vidim...
ovaj post posvecujem svima vama...svim mojim citateljima..hvala vam sto ste tu...hvala vam sto postojite...
ponekad se pojavi onaj osjecaj...onaj cudan osjecaj..kada ti je sve neshvaceno..kada je cve nekako mutno i nerazumljivo...kada ne znas razlikovati dobro od zla...
kada jednostavno vjerujes u sve sto ti drugi kazu...
i ja sam takva osoba...vjerujem drugima..iako negdje duboko u sebi znam da lazu..ali..vjerujem im...iako su me vecx povrijedili...vjerujem im...i kada me pitaju za savjet...pomognem im..kada im treba nesto...sve im dam..a povrijedili su me...jako su me povrijedili..i trebala bi ih mrziti zbog toga sto su mi napravili..trebala bi se osvetiti...vratiti im isto mjerom....
ali...jednostavno..ne vidim smisla u tome...ne vidim smisla u mrznji..ne vidim smisla u osveti...jer sve se u zivotu vraca...istom mjerom...mozda i gore...
ne vidim smisla u lazima..ne vidim smisla u prijevari...u boli...preokrutno je...
i ne znam zasto..zasto neki ljudi to rade...iz zabave?...iz igre?..ili iz jednostavnog razloga sto uzivaju u tome?...
neki ljudi ne poznaju granice..neki ljudi nemaju savjest...ne shvacaju sta rade...
ali sve se to vraca...
i nemojte dopustiti da vas takvi ljudi uniste...da vas povrijede...sta god napravili...
i znajte da takvi ljudi nikada nece biti sretni...
ne vidim bas smisla u ovome postu...nisam sigurna u sve ovo sto sam napisala...sve su to samo rijeci..puste rijeci...nazalost..na svijetu ima puno lazi...i puno takvih ljudi...ali u jedno sam sigurna...takvi ljudi nisu vrijedni vasih suza!!!!!!!!!!!
volim vas svih..i jako ste mi velika potpora..
pusa:)
24.11.2006. u 15:46 |
K |
28 |
P |
# |
^
...ovo sam ja...
na svakom uglu nova pjesma....u svakoj ulici nova prica...prepoznajem se u svakoj pjesmi...u svakoj baladi...dijelim osjecaje sa cijelim svijetom..otkrivam vam svoje najdublje tajne...tajne koje je lakse reci vama svima...koji me ne osudujete...koji me prihvacate takvu kakva jesam....
tko sam ja?
pitam se...pitam se svaki dan...i ne znam...ne znam odgovor...ne znam tko sam bila...ne znam sta sam...jedna mala garava...jedino to vam mogu reci o sebi...jedna mala nesigurna garava...
tesko je...tesko je pronaci svoje pravo lice...skinuti masku...pokazati svijetu tko smo zapravo...
ponekad je lakse skrivati se...skrivati se iza tisucu lazi...iza tisucu varki...
ponekad je lakse odlutati...mastati...mastati o nekom drugom svijetu...o nekom drugom vremenu...o nekom drugom zivotu...
ponekad je lakse predati se...jednostavno odustati...upasti u crnu rupu...u varku zivota...
ponekad je lakse ne osjecati nista...ne voljeti...ne brinuti...misliti samo na sebe...ponekad je lakse...nama...ali sve su to lazi...sve su to varke...
zivot je kao slika...slika u tisuce i tisuce komadica...predivna slika...koju treba sloziti...koju treba voljeti...
slika koju treba cijeniti...
koliko puta sam izgubila volju...koliko puta sam prestala brinuti...koliko puta sam potonula...sve zbog drugih..sve zato jer sam slusala druge...jer sam dopustila da me povrijede...bila sam im kao marioneta...kao rob...rob zivotu...rob tuzi...
koliko puta sam izgubila volju za disanjem...volju za zivotom...
koliko puta nisam sebe stavljala na prvo mjesto...koliko puta sam drugima pomagala...druge usrecivala...a ja bila nesretna...sama...
bila sam izgubljena..bila sam jos dijete...bila sam jos samo jedna...kao i sve druge...
i ne zelim..necu...necu vise plakati zbog drugih...necu vise ispastati zbog drugih...
i borim se...borim se svim silama protiv proslosti...protiv ruznih, tuznih uspomena...
i ne skrivam se vise...skinula sam masku...prihvatila sam se...prihvatila sam sebe takvu kakva jesam...i pokazujem svima svoje pravo lice...svoju iskrenost...svu ljubav koju mogu dati...iako me uvijek povrijedila...razocarala...jos vjerujem u nju...i nadam se...nadam se da cu jednog dana naci onog nekog..iako mi je sada jos sve crno...zbog najobicnije "budale"...
i ne bojim se reci:"da, to sam ja..."
jer to i jesam...ovo sam ja...sve ovo sto citate...sve ovo sto vidite...ovo sam ja....romanticarka..iluzonist..povucena i ranjiva osoba...osjetljiva...cura koja je puno toga prosla...koja je patila...koja je voljela..koja jos voli...koja se jos nada...koja bi sve dala za druge...i koja bi napravila i nemoguce za osobe do kojih joj je stalo....cura kao svaka druga...a opet tako drugacija...
ovo sam ja...ovo i nista vise...ne mogu vam obecati savrsenstvo...jer...puna sam mana...puna nesigurnosti...a opet tako sigurna u sebe...
jedna mala garava...jedna mala romanticarka...ovo sam...ja...
puno i znace svi vasi komentari...i svu paznju koju mi dajete...volim vas svih...pusa:)
<
13.11.2006. u 15:29 |
K |
33 |
P |
# |
^