zadnjih dana nalazim inspiraciju u svemu..gdje god prolazim...koga god vidim...
na svakom uglu nova pjesma....u svakoj ulici nova prica...prepoznajem se u svakoj pjesmi...u svakoj baladi...dijelim osjecaje sa cijelim svijetom..otkrivam vam svoje najdublje tajne...tajne koje je lakse reci vama svima...koji me ne osudujete...koji me prihvacate takvu kakva jesam....
tko sam ja?
pitam se...pitam se svaki dan...i ne znam...ne znam odgovor...ne znam tko sam bila...ne znam sta sam...jedna mala garava...jedino to vam mogu reci o sebi...jedna mala nesigurna garava...
tesko je...tesko je pronaci svoje pravo lice...skinuti masku...pokazati svijetu tko smo zapravo...
ponekad je lakse skrivati se...skrivati se iza tisucu lazi...iza tisucu varki...
ponekad je lakse odlutati...mastati...mastati o nekom drugom svijetu...o nekom drugom vremenu...o nekom drugom zivotu...
ponekad je lakse predati se...jednostavno odustati...upasti u crnu rupu...u varku zivota...
ponekad je lakse ne osjecati nista...ne voljeti...ne brinuti...misliti samo na sebe...ponekad je lakse...nama...ali sve su to lazi...sve su to varke...
zivot je kao slika...slika u tisuce i tisuce komadica...predivna slika...koju treba sloziti...koju treba voljeti...
slika koju treba cijeniti...
koliko puta sam izgubila volju...koliko puta sam prestala brinuti...koliko puta sam potonula...sve zbog drugih..sve zato jer sam slusala druge...jer sam dopustila da me povrijede...bila sam im kao marioneta...kao rob...rob zivotu...rob tuzi...
koliko puta sam izgubila volju za disanjem...volju za zivotom...
koliko puta nisam sebe stavljala na prvo mjesto...koliko puta sam drugima pomagala...druge usrecivala...a ja bila nesretna...sama...
bila sam izgubljena..bila sam jos dijete...bila sam jos samo jedna...kao i sve druge...
i ne zelim..necu...necu vise plakati zbog drugih...necu vise ispastati zbog drugih...
i borim se...borim se svim silama protiv proslosti...protiv ruznih, tuznih uspomena...
i ne skrivam se vise...skinula sam masku...prihvatila sam se...prihvatila sam sebe takvu kakva jesam...i pokazujem svima svoje pravo lice...svoju iskrenost...svu ljubav koju mogu dati...iako me uvijek povrijedila...razocarala...jos vjerujem u nju...i nadam se...nadam se da cu jednog dana naci onog nekog..iako mi je sada jos sve crno...zbog najobicnije "budale"...
i ne bojim se reci:"da, to sam ja..."
jer to i jesam...ovo sam ja...sve ovo sto citate...sve ovo sto vidite...ovo sam ja....romanticarka..iluzonist..povucena i ranjiva osoba...osjetljiva...cura koja je puno toga prosla...koja je patila...koja je voljela..koja jos voli...koja se jos nada...koja bi sve dala za druge...i koja bi napravila i nemoguce za osobe do kojih joj je stalo....cura kao svaka druga...a opet tako drugacija...
ovo sam ja...ovo i nista vise...ne mogu vam obecati savrsenstvo...jer...puna sam mana...puna nesigurnosti...a opet tako sigurna u sebe...
jedna mala garava...jedna mala romanticarka...ovo sam...ja...
puno i znace svi vasi komentari...i svu paznju koju mi dajete...volim vas svih...pusa:)
<
Post je objavljen 13.11.2006. u 15:29 sati.