OK, malo smo zapustili zbivanja na Trilj onlineu, no za to imamo opravdanja – malo su stisnule poslovne obveze (inventure, ugovori i slično), malo je bio nedostatak ozbilnih događanja a u pravilu nisam za neko lamentiranje oko teme o kojoj ne znam ništa.
Idemo dalje. U Trilju nema nešto posebno nova, jesen je ulovila svoj ritam nakon uistinu dugog sunčanog razdoblja koje se proteglo praktički do sridine studenog. Već godinama nije bilo tako pa je svit iskoristio lipo vrime za dovršavanje svih važnijih godišnjih poslova; dobar dio doduše za linčarenje na suncu, kave i slično – neka, i to je za ljude i ko ima vrimena i mogućnosti nek uživa. Doduše, već par dana je kiša, ono već uobičajeno vrime za ovo doba godine, nakon čega je za očekivati da će uslijediti razdoblje najzdravije atmosferske pojave – bure koja je na određen način skoro pa sinonim za ovaj dio Dalmacije ili šta kažu naši stari (a i oni mlađi) nema zdravijeg vrimena od ovoga. Sniga ima na Kamešnici, spustio se do Gornjih Voštana, ono po običaju za misec studeni.
Od društvenih zbivanja također ništa specijalno. Firme ne propadaju jer više skoro da nema šta propast, kafići također ne zatvaraju iako su prazni od vikenda do vikenda a neki i tada, mjesne trgovce je uzbunio dolazak Tommyja još od Mijovila, lokalni sport se drži kako-tako, a politički život je u hibernaciji – proša je dan grada i do Božića očito nema ništa osim povremenih bljeskova priopćenja u javnosti ono čisto da se voda uzmuti. U kafićima se povremeno minjaju DiDŽejevi, iako se to na repertoaru baš i ne primjeti, a tu i tamo ulete neke plesačice/promotorice koje je financijska nevolja ili želja za nečim novim nagnala da dođu nastupit u neki od lokalnih kafića - s tim da su posebna atrakcija neke za koje se čuje da su iz SiCG ili iz Republike Srpske u BiH; ljudima je to posebno egzotično ko da su došle s Trinidada ili iz Nepala.
A u međuvremenu uz sve to život ide dalje. Čovika šta je stariji u pravilu sve manje stvari iznenađuje, jednostavno sve ima neki svoj ritam i to je to.
|
