OK, Hrvatska je dobila zeleno svitlo za pregovore s EU oko pripajanja, mediji pucaju od optimističnih najava i momentalno su zanemarene teme poput nezaposlenosti, nelikvidnosti, prevelike centraliziranosti i zaostajanja rubnih dijelova Lijepe Naše za Metropolom. To smo evidentirali zbog općenitog značaja – pitanje je je li šta ostalo za EU lopove nakon šta su naši odradili privatizaciju – i vraćamo se lokalnim temama, poput lokalne politike koja je za stanovništvo našeg grada svakako značajnija jer im direktno utječe na životnu situaciju. A da se i ta lokalna politika može srozat do najnižih strasti pokazuje zadnju slučaj natječaja za posa tajnice u Poglavarstvu.
Uf još samo da ovo prođe pa se otić odmorit...
Nakon šta je Poglavarstvo provelo natječaj koji praktički niko nije vidio nidgi u sredstvima javnog priopćavanja – a po zakonu je to tribalo objavit – isti oglas je objavljen na zidu u triljskoj podružnici Zavoda za (ne)zapošljavanje. U međuvremenu se iskristaliziralo par imena koje su imale najviše šansi i najbolje veze za navedeni posa. Tribalo se samo međusobno dogovorit u Poglavarstvu čija će se srodnica javlja na telefon Gradska uprava Trilja, izvolite! No, da bi ionako sramotna procedura bila još sramotnija, u igru se uplelo još nekoliko faktora iz redova vladajuće stranke koji su se zapitali: A zašto moja kćer/sestra/stričevka ne bi dobila posa, pa makar i na zamjenu? I u trenu propade dogovor…
Gradska uprava ovdje, izvolite! Pročelnika nema, koti mu se guda pa je bio budan dokasno... Oćete ostavit poruku?
O ovom pitanju je neslužbeno bilo riječi i među gradskim vijećnicima – koji o ovom pitanju ne mogu ništa odlučivati ali ko i svi ostali Triljani razglabati isto - pri čemu su pojedini vijećnici (direktno umišani u cili problem) iz redova vladajuće stranke bili revni u međusobnom ocrnjivanju kod pojedinih oporbenjaka. Zanimljivo je kako u trenu nestanu dugo godina građeni skladni odnosi, prijateljstva, kumstva i slično.
U međuvremenu, od pravljenja budalama mještana Trilja, kojima je ovako očito poručeno ono šta su i sami dosad znali, a to je da ko nema koga na vlasti more skapat od gladi, stvar je evoluirala u pravljenje budalama svojih stranačkih kolega, a i vlastitog biračkog tijela.
Najsramotnije od svega je da se ni najobičniji natječaj ne može provest na normalan način i uz poštivanje propisa. Je li poštenje postalo samo imaginarna činjenica ili ga je još štogod preostalo?
|
