Gledan prije neki dan na televiziji u poljoprivrednoj emisiji na Uskrs našeg gradonačelnika Sarača (kojem neki kad ga spominju znaju često prvo a u prezimenu prebaciti u e). Prilog je bio o pčelarstvu, o čemu smo i mi ovde već pisali. Čoviče, gradonačelnik je bio idealan za taj prilog – izgleda ko da su ga čele izujdale… No, nisu to bile to čele koje daju med, nego očito neka posebna vrsta endemskih pčela koje obitavaju po restoranima na izlazu iz Trilja prema Vedrinama (kliknite da vidite njihovo prirodno stanište).
Stvarno šta ti naši općinari žderu, to istine nisu. Neka, jer svaki grad ima vlast kakvu zaslužuje, jednako ko i šta svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Umete nas općinare... Daj još kruva!
Prema dobro upućenim izvorima iz same gradske uprave, najveći problem u knjigovodstvenom uštimavanju godišnjih poslovnih izvješća Grada Trilja najveći problem je kako di lažno prikazati papice po restoranima kao neke sporedne stavke. To nije daleko od istine, jer stavki Ostalo u proračunu svake godine ima na svakom drugom mistu i radi se o iznosima u desecima i stotinama tisuća kuna. Još je najmanji problem kolektivna žderačina za Mijovila u Lovca za 200tinjak grla, to je još opravdan jer se radi o obilježavanju Dana grada (makar i pretilošću), ali pitanje je koliko se samo pokusa svakodnevno ostalim danima?!?
Na jednom mistu sam načuo zanimljivu stvar – jedan od braće iz spomenutog restorana se tijekom jedne pijanke i napada iskrenosti svojoj užoj ekipi pohvalio kako bi komodno mogli živit – i to jako dobro – samo od onoga šta im Grad Trilj transferira te pireva. To je tragedija da se toliko troši na guze općinara, a s druge strane dobro ljudima koji su to sposobni unovčiti. Asu, ne viruj ni užoj ekipi, vidiš da je neko od njih jedva čeka prinit priču dalje…
I tako, na tv-u je bila debata o pčelarstvu, a naš gradonačelnik koji je i sam pčelar izgleda ko veteran ljudsko-pčelinjeg rata. Kad malo bolje pogledam, i Marko Župa se malo pojmio u zadnje vrime, a i Saračev prethodnik Šuki. Da mi je samo znat otkud?
Ako smo mi porezni obveznici to platili, mogli su bar digod zamolit osoblje restorana da zapakiraju kosti i ponesu pa da daju pasima po mistu. Samo strah me da i to pošteno oglođu.
|
