ajde, da nisu samo forwarduše na mom blogu - dvije, tri i od mene...
danas je Dan učitelja... čestitam ga svim našim prosvjetarima, onim pravim, istinskim entuzijastima, koji, gotovo bez iznimke u lošim radnim uvjetima ipak našu djecu uče znanje, a novčana naknada koju dobivaju za to i nije nešto... dobro, mnogi drugi nemaju niti toliko, nemaju godišnjeg, regresa, plaćene putne troškove..al grozan mi je taj jal, kak se spominju njihovih velikih praznika... a ne znaju da nije učiteljski rad samo četiri, pet ili šest školskih sati nastave koje odrade u učionici. Jel netko zna što su to pripreme, i koliko, ak hoćeš imati sve po propisu trebaš vremena da ih napraviš, pa mjesečni i godišnji operativni i ini planovi, pa sjednice, vijeća, popravni ispiti, slobodne aktivnosti, odgovornost za djecu dok su u školi, školskom dvorištu, na maturalcu.. Ako si razrednik, pa na kraju školske godine moraš u velike, debele matične knjige prepisati ocjene za svakog učenika u svom razredu..potraje to. A znate li da kod ispisivanja svjedodžbi smijete samo jednom pogriješiti, npr. ako u razredu imate 30 učenika, dobijete 31 praznu svjedodžbu.....Ne, nisam prosvjetni radnik, ali meni bliska osoba je. I dosta toga čujem iz "prve ruke". I sad, kad neki ne-prosvjetari počnu trkeljati, najbolji način da ih se "začepi" sam čula jednom, u zubarskoj čekaonici: " pa što niste umjesto ekonomije završili pedagošku akademiju, pa bi vam bilo k'o i meni!". Da, dok učiš i trudiš se, školuješ se, lokalni frajeri i njihove cice-mice s podsmjehom te gledaju, izlaze, provode se i tulumare... a kad ti postaneš gospon čoek, a oni bageristi i pomoćno bolničko osoblje, onda si uzimaju za pravo uspoređivati plaće, godišnje i aute... ma, skrenula sam sa teme...
Moj stariji sin je šestaš, da podsjetim. Uči decimalne brojeve i razlomke, uči što je to personifikacija, a i padeže je još prošle šk. godine učio. Iz zemljopisa računa gustoću stanovnika…. Ne bih sad htjela ispasti prepotentna ili hvalisava, al to su stvari kojih se ja sjećam iz osnovne škole. I ne mislim da sam zbog toga neka strašno pametna osoba. Al želim naglasiti da su to stvari koje su me naučili moji učitelji. Dragi ljudi, neki pokojni, neki umirovljeni, a neki još uvijek rade. I drago mi je kad ih sretnem, kad me prepoznaju, kad popričamo. Sjetimo se anegdota, zaključimo da godine lete k'o lude, al znanje, ak je preneseno i usađeno s ljubavlju ostaje nam još dugo, dugo nakon što odemo iz školskih klupa. I to je ono što bih im danas htjela čestitati
|
