dva

Bit će bolje, netko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče,
Na zapadu ništa novo

Tko se ovog sjeća...ja sam išla u osmi razred kad je ovo bilo hit ( ak nešto nisam pomješala). Pjevač mi je bljak, al su mi ti pjesmuljci dragi, vraćaju me u mladost, u vrijeme prvih poljubaca i izlazaka. Ubacim vitamin j i pjevušim si to ponekad u bradu, ili posve u sebi, tak mi paše i kaj mi pak moreju?????

Baš sam se vratila sa faksa, išla sam prijavit neke ispite za idući tjedan. Lakomica, prijavila sam tri komada!!!!! I nemojte se čudit što me opet neće bit.

Al danas je još laganica –sport i glazba. Zagrijavanje. Kad sam već kod sporta moram i ovo napisati:

IVICE, SVAKA ČAST!!!!! TI SI POKAZAO DA SE ISPLATI UPORNOST, DA SE ISPLATI VJERA U SEBE! SVI MI MOŽEMO UČITI OD TEBE!

Naravno da sam se rasplakala zajedno sa ivekom, janom i vjerujem, jako puno ljudi ispred malih ekrana. A malo zlato zabrinuto mi je malim debeljuškastim dlanovima brisao suze i zabrinutog lica pitao : A zaš plačeš, mama?


Kod kuće i dalje tiha misa, ljutiti pogledi, ignoriranje, nepopuštanje.
Ne tražim nikakvu utjehu od vas, samo zapisujem. Valjda je ovo neki 'ebeni dnevnik. Pa nek se pritefteri.
Ne pušim već tri dana. Al mislim da je to moj maksimum.