Dakle, ovaj vikend je trebalo preživjeti. Sad kad bi još sutra bio neki dan za odmor od vikenda, to bi bila prava stvar. Počelo je sa izlaskom u petak. Zakoniti i ja spadamo u onu skupinu parova koja je izlaske vikendom navečer zamijenila izlaskom subotom prijepodne. Na tržnicu (više-manje) i kavicu na nekoj terasi kafića u centru. Otkako se rodio Mali i to baš nije pod redovno, barem za mene.
E, a ovaj petak smo izašli navečer. Naime, u našu provinciju je zalutao jedan dobar swing bend i imali su koncert u kafiću naše mladosti, kafiću kojeg je bilo nezamislivo ne posjetiti poslije škole, makar samo ući i izaći, vidjeti koga ima, zapaliti krišom cigaretu...
Koncert je bio prva liga, ekipa također, đus-vodka se trošila nemilice, a ugodno iznenađenje je bilo vidjeti i dvadesetak godina starije od nas, ali neke nove klince. Sva sreća da ima još mladih ljudi koji se ne pale samo na narodnjake. Nakon dobra dva sata žive glazbe, nastavilo se u revijalnom tonu: od Azre do Stonesa i sve one dobre stare stvari, koje u kombinaciji sa sjećanjem na dobra stara vremena samo mogu namamiti čovjeka da naruči još jednu rundu. S obzirom da ipak nismo u kondiciji, cijela je klapa oko pola dva zaključila da je vrijeme za poći.
U subotu smo otputovali u inozemstvo, po novo perje. To me je do kraja dotuklo. Da prethodne rečenice ne bi izazvale pogrešne insinuacije, iskreno priznajem da se radi o odlasku u bih, a u svrhu nabavke jeftine odjeće i obuće, te cigareta. Krenuli smo u sedam, još krepani od sinoćnje terevenke. Poveli smo i Velikog sina, pa se moglo očekivati svakakvih pitanja i komentara, od toga da on ni lud ne bi pisao ćirilicom (jer misli da je to jako komplicirano za naučiti), pa kako se Brod može zvati i srpski i bosanski (a Gradiška samo bosanska), do bojazni da će nas otkucati pri povratku jer nosimo jednu šteku više od dopuštenog. O mamakanju i tatakanju da i ne pišem. Jedva smo mu uspjeli začepiti usta odličnim čevapima, al kad smo sjeli u zagrijani auto ( naš ne klima, nema klimu), jedva smo izdržali tiradu prigovaranja: zašto sunce grije baš na njegovoj strani, pa žedan, pa mu se spava... Blože sačuvaj...
Ja sam bila totalno u bedu, nisam si kupila ni pola sa zamišljenog popisa želja. Sve što mi se svidjelo je za ženske koje imaju guzu ko pola plivadona, a nožice tanke da bi u Plivi mogle poslužiti ko epruvete. Ni za gornji trap nije ništa bolje. Naišla sam na zgodne bluzice, modernog kroja i boja po 40 kuna, ali (sudbo kleta i kuhinjo slavonska) jedva da sam našla jednu ( zaista, samo JEDNU) u koju stanem. A nadobudno sam uzela tri, za početak veličinu L, i krenula isprobavati. Ne znam trebam li napisati da ih nisam mogla navući preko svojih junačkih (dobro, majčinskih, ali definitli ne KOKOŠJIH) grudi. Pa dobro, tražim ja prodavača da mi doda broj veće. Probam i te, i već se vidim od sutra na dijeti od 900 kalorija. Naravno, i broj veća mi nije odgovarala. Kaže čovjek, mislim da imam i XXL, i od posljednje dvije u toj veličini samo mi je jedna odgovarala. Naravno da sam jadnom čovjeku skresala da su ti brojevi vjerojatno rađeni po nekim anoreksičnim kineskinjama i da su mu bluze tako jeftine zato što ih nema tko kupiti, jer manekenke se ne oblače na pijacu, a mi Normalne žene, sa svim atributima nema šanse da se u to zavučemo. I s obućom ista stvar, svaki iole zgodniji par imaju od broja 37, a i taj im je pogolem, tako da opet dođu na svoje samo visoke mršulje sa velikim stopalom. No, barem mi je ostalo novaca za šećer (5kg je 14 kuna) i maslinovo ulje. Jako me je iznenadilo da recimo splitsko SMS djevičansko maslinovo ulje od 0,25 l stoji preračunato oko 12 kuna, a kod nas je dvostruko skuplje. Našli smo i Milku na akciji, 100gramska sa cimetom za 0,79 KM, tj. za 3,20 kunića, a nije joj izašao rok trajanja. Kasnije sam vidjela na računu, da naši susjedi nemaju porez na masl. ulje (kao mi npr. za kruh i mlijeko) a i onaj koji imaju je 10 posto!
Moram za kraj pripomenuti da mi je danas godišnjica braka. Iako je do ponoći još ostao samo sat, čestitke primam i sa zakašnjenjem. Vjerujte, imate što i čestitati ;))
|
