ponedjeljak, 28.11.2005.

ovaj post nema neki naslov...

ej ljudi evo da se malo javim,i napisem vam nesto..kod mene ima stvarno svasta,neznam od kud da pocnem...u skoli je onako,dobro,prosjecno...imam komad iz biologije za ispraviti i to je to...al muce me informacije u srijedu,radi izostanaka...:S i jos su opet nekakva sranja izbila oko maturalne,oba razreda koji trebaju ici s nama su kaznjena i prica se da nece ici..a mi moramo popuniti oko 60mjesta…neznam sta ce biti,vidjet cemo…
u petak su starci od mog susjeda otisli na put,tako da je on bio sam doma...i to je bilo ludnica...navecer sam bila kod njega,i bilo je fenomenlno...bilo je nas par,i meni je bilo super...necu u detalje;)a i zadnjih par dana stalno visim kod njega,uvijek je netko gore,kad nije,opet sam gore...lijepo mi je s njim,bas ono,kao stariji brat mi je…kao da mu sve mog reci,i znam da uvijek mogu racunati na njega…samo je poceo pricati o tome kako ja odlazim za godinu i nesto i dali ima smisla da se jos vise vezemo jedno uz drugog..:
a jucer sam cijeli dan provela s frendicom,spavala je kod mene pa smo ujutro bili skupa,pa su je moji zvali na rucak,pa se vratila...a navecer smo se opet nasle...ma mi nismo normalne..bile smo kod skole na Pehlinu,pa nam je puklo pa smo isle trcati,pa smo setale...uglavnom,bilo je par decki(mladji decki) koji su nas ful cudno gledali...uglavno,meni je bilo super...
danas sam ujutro bila ispratiti frenda koj je otisao u vojsku...kisa je pljustala,ljudi su se grili,plakali...uglavnom,pol sata smo stajali tamo na kisi i bilo mi je ful cudno sto on ide u vojsku...mislim,znam ja da ce se on vratiti,ali to je do ljeta...a kazu da vojska ful promijeni nekoga...nadam se da njega nece,jer se nema zasto mjenjati...i da,susjedstvo nam je krace za jednog clana...jedna se vrati,drugi otisao...joj,sjecam ga se kad smo se kao klinci igrali na ulici…a sad vec ide u vojsku…cudno,ful…
mojoj frendici iz razreda,koja se vratila iz Italije,su u dva tjedna dva frenda(taljana)pocinila samoubojstvo...pitam se ima li to smisla?i cemu to?onda se sjetim Tijane,cure koja je poginula prosle godine,i pomislim si koliko bi ona dala da je mogla jos zivjeti?a to su mladi decki,oboje su imali 18/19godina...jedan je pocinio samoubojstvo nakon sto je prekinuo s curom s kojom je dugo bio...pa sma se sjetila jednog stiha :˝smrt ne rastavlja,samo manjak ljubavi˝...a frendovi su se pitali dali su hrabriji oni koji ostaju ili oni koji se odvaze na takav cin...u svakom slucaju,mislim da nam je svima jasan odgovor...
jucer je On bio ovdje,pred mojom kucom...sjedili smo u autu,i onda me zagrlio..i grlio...i grlio..i bio je tako dobar osijecaj...kao da tako treba biti,kao da je to najljepsi osijecaj na svijetu...opet se prica o nekoj vezi,ali ja neznam...neznam sta da napravim,hm..ali gledam Ga jucer,i one njegove crte lica,njegove usne…jos uvijek nesto osijecam…ali neznam…i nisam toliko ni sretna koliko bi trebala biti…ali joj,zagrljaj…˝bilo bi mi lako,bilo bi mi lako da te nevolim˝…
a idem sada,moram ici pisati neku lektiru iz taljanskog,a tako mi se neda…
pisem vam uskoro,nadam se..pisite i vi meni…pusa…

- 20:27 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2005.

prijeteljstvo??

Prodaje se frend,vrlo povoljno...Na garaznoj prodaji,pored starog,nepotrebnog pisaceg stola...prodaje se i on...A cijena,pitate se?Koliko i vrijedi...Koliko vrijedi svaki njegov osmijeh,svaka suza,rijec i zagrljaj...svaki put kad smo se previjali od smijeha skupa...svaki savjet i tihi,dugi razgovori u gluho doba noci.Svaka poruka i svaki put kad bi rekao ˝volim te˝...Svaki put kad bi naslonio ruku na moje rame,glavu na moje grudi...
Prodaje se frend...a cijena?koliko i vrijedi...koliko vrijedi svako tuljenje telefona,neodgovoreni pozivi i poruke koje sam pisala tko zan kome,na koje nisam dobila odgovor...Koliko vrijede moje suzeispustene u samoci i tami moje sobe,kad mi je bilo najteze i kad ga nije bilo uz mene...Koliko vrijedi svaki moj monolog,njegovo sutko gledanje u moje tuzne oci...Koliko i svaki put kad sma se osijecala nedovoljno dobrom,svaki pogled u njeogav ramene dok bi odlazio od mene-kad mi je to najmanje bilo potrebno...
Kosta isto koliko i svaki put kad sam ja bila sama ,a on-on bi me tada zamijenio nekim drugim osobama-novim ljudima...i to kime?!
Tko ga kupi,molim ga neka mi vrati sve sto sam dala a za sta nisma dobila nista nazad...mozda ce neki novi prijatelj to znati vise cijeniti....
Nije skup,skuzili ste i sami...povoljno,istroseno i povrsno...ali nekto ce ga valjda htijeti,netko ce ga valjda kupiti...pozurite!!meni vise netreba...stvaram mijesta za nove stvari,novi radni stol,novu fotleju-bez otiska macijih kandji,novog frenda...
sve dodje na svoje...mozda moj frend vama,ljudima koji dolazite tko zan od gdje,bude dobar...meni nije dovoljan...meni vise netreba...meni treba vise...
Pozurite se..prodaje se frend!!

- 09:37 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

Dottore che sintomi ha la felicita?

Evo i mene malo,dugo se nisam javila…eto,kod mene se svasta podesavalo,ali nebi bas o tome na netu…;)uglavnom,buran tjedan.lijepo buran uglavnom…osim toga sto sam skoro produzila kaznu i pobrala jos jedan komad iz kemije,ostalo je bilo odprilike dobro…
No,neznam…dosta sam se pitala o ljubavi i prijateljstvu…i o sreci….kao sto pise u naslovu ˝doktore koji su simptomi srece?˝ jesam li sretna?imam li razloga biti sretna?
nesto mi fali,nekako se osijecam prazno…imam neke potrebe koje nemogu zadovoljiti-za zagrljajem,poljubcem,osmijehom…nesto mi fali,a neznam ni sama sto…decko?prijatelj?mnogi bi rekli da bar ja imam prijatelja,ali ja neznam…u jednom mailu sam dobila kartku pricicu o prijateljstvu(na taljanski)i nakon toga su se javila ta glupa pitanja…kao sto sam frendu napisala na icq-u –pripisivala sam to cudno raspolozenje pms-u,ali duboku u sebi sam znala,i znam da to nije to…ljetos sam iznad kreveta na zidu napisala-sto je to prijateljstvo?sto je to ljubav?kakvi su to ideali koje sam si postavila kao prijoritete u zivotu?...zasto je sve prolazno?veze…imala sam ljubav,ali to je sad zavrsilo,i sveli smo se na to da se cujemo telefonski i pricamo kao poznanici,a ne kao dve osobe koje su godinu dana bile jedno i djelile sve…prijateljstvo…svaka cast pravim prijateljima…ali istina je,prijatelje mozes nabrojati na prste jedne ruke…imala sam prijateljicu,vise sestru-a sad,ona zna tko sam ja,ja znam tko je ona i to je sve…oce li sve tako zavrsiti?vjerojatno su mi ta pitanja navrnula jer sam pocela ozbiljno razmatrati opije za fax-nijedna nije vezana uz Hrvatsku…a kad odem,sta sa mojim prijateljima ovdje?isplati li se truditi? primijetila sam jos da sto vise dajes,to manje dobivas…od kad je to tako?trebam li prestati davati?!
prijatelji moji,sve vas volim…oni koji su mi prijatelji to znaju…
inace,jedva cekam otici u Crikvenicu…vidjeti neke odredjene osobe tamo,pokusat nagovoriti odredjenog frenda da me vodi na biljar…malo se maknuti odavdje…i tako…odmorit se od skole…i izaci malo van;)
nista,idem ja…idem uciti…jao koja tlaka…pisite mi malo i citamo se..pusa…