utorak, 11.10.2005.
kad bi mogla nestati...
poruka ili poziv,istina ili laz?vrijedi li ista sav moj trud,nada i iscekivanje?secem nasom plazom i razmisljam o nama...o tebi...o tome,sta se desilo i zasto si se promjenio...o tvom dodiru,pogledu i poljubcima...o tome zasto je svemu dosao kraj i dali je sve stvarno nestalo...mozda je ovo samo prividjenje,mozda se ljubav u tebi samo sakrila negdje,mozda se vrati...a svaki trenutak bez tebe je tezak,svaka pomisao na tebe boli...svaki moj poljubac s nekim drugim je laz,obicna laz i zelja za zaboravom.zelja za zaboravom,ali nemogu zaboraviti...nemogu prestati razmisljati ni sjecati se...da me bar ne ispituju,da mi bar ne pricaju o tebi...da nisam ovdje i da te nevidim-mozda bi bilo lakse...
mozda mi vise nisi potreban,ali ja to neznam...nemogu shvatiti,trebalo bi vremena uz tebe da vidim sta zelim...uostalom,da i ti sam vidis sta zelis...ja sada trenutno zelim tebe,jer ovo ljeto ja nisma ona stara ja..osijecam da bez tebe ja nisam ja kakva zelim biti...ali to osijecam u zadnje vrijeme i uz tebe...zasto me zbunjujes?!zasto nemogu prestati razmisljati i postavlajti si pitanja?!zasto nemoze biti jednostavno,zasto sve kompliciramo?!neznamo sta zelimo,a u biti ono sto zelimo je tako blizu i jednostavno...ljubav mili,ljubav...da ti kazem ˝volim te˝ ili ˝odlazim˝?!vjeruj mi,nemam snage ni za ostati ni za otisi...samo bi mi tvoj zagrljaj mogao pomoci..neznam zasto ga zelim!ne zelim ga zeljeti...i neznam ako te zelim voljeti... (25.07.2005)
**************************
dani prolaze normalno...a opet tako cudno...nekako prazno...dok gledam sve te parove na prozorima skole,hvata me nekakva nostalgija...nostalgija za njim ili za ljubavi?neznam,stavrno neznam....kako je teko ne nazvati ga,ne pisati mu...ali necu vise,necu vise trcati za njim..ma koliko god ga voljela...nadam se da necu pokleknuti:)vise nezelim ni pricati o njemu,ni misliti-a sad,koliko je moguce ne misliti na osobu koju volis i koju zelis uz sebe;)fali mi,neopisivo...njegov glas,miris...usne,dodir,tijelo...njegov neobican smijeh i sve sitne gluposti...ali pokusavam u sebi naci snagu za krenuti dalje,otvoriti si druge puteve...zauvijek cu ga se sijecati,i poznavajuci sebe,zauvijek cu ga voljeti-nakon svega...a on ce kad tad to shvatiti...
**************************
inace,radim stvari koje ce mi zaokupiti misli...isla sam u teretanu jucer i skicala komade...al to kosta,upala misica...:)razmisljam da se na zimu opet uclanim u klub i pocnem opet trenirati MTB...
skola mi je tlaka...neda mi se uciti...btw za dva tjedna idem u Rim na razmjenu ucenika...jedva cekam...samo da me ne uvale kod neke praznoglave manekankice...radje bi kod tipa,ali sumljam..:)
vec znam sta zelim za Bozic-zelim lijepi mali digitalac...toliko toga bi htjela slikati,ma i samo na povratku iz skole...
evo par slikica od jucer,bila sam kod sestricne pa smo se zajebavale malo s foticem...(tj samo jedna je dovoljno mala,ostale cu morati smanjiti...pa naknadno:)
- 19:46 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
