|
|
| lipanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
KLIK za glasanje!!!
Opis bloga:
Prstohvat realnosti, zrnce mašte =), mrvica smijeha, i sve to začinjeno žličicom neshvaćenog humora. Realno-ironičan pogled na svijet iz kuta jedne svježe jedinstveno blentave tinejđerice, te njene životne (ne)zgode.
About ja...
Ime: revolucija minus revo
Godine: 504 dijeljeno 18 minus 4 puta 4 plus 1 
Grad: Zadar
Mjesec rođenja: 7-7:7+7-3-5+4:4
Horoskopski znak: Blizanac
Wolim:
- ČOKOLADU 
- obitelj i frendove 
- ZACA EFRONA
- pivati (čitaj: maltretirati susjede
)
- biti na internetu 
- šetati (čitaj: bauljati okolo ko muha bez glave)
- IMATI BLOG 
(čitaj: pisati pizdarije)
- ići u školu
(šta ste blenili?! zajebavam se...)
Ne wolim:
- ŠKOLU 
- licemjerje (čitaj: dvolične pizdune)
- neiskrenost u prijateljstvu
- kad najbolja mama na svijetu narušava svoje zdravlje 
(čitaj: smrad cigareta 
)
- kad mi govore da se nezdravo hranim (čitaj: kad najbolji tata na svijetu serucka da jedem više čokolade nego mesa (a ko ne jede))
Slušam: ugl rock i R'n'B. i najbolju mamu i najboljeg tatu na svijetu (pogotovo)
Ne slušam: cajke i metallicu
Naj pjevači: Zac, Rihanna, Avril, Toše, Elvis...........
Naj grupa: Queen, Pussycat Dolls, Black Eyed Peas
Naj pjesme: Humuhumunukunukuapuaa, Gotta go my own way, Work this out i Breaking free iz High School Musical, Don't stop me od Queen, Unfaithful od Rihanne.........
Mail/MSN: chupava_zd@hotmail.com ako vas što zanima 
Test - Koliko me dobro poznaš???
Simpa ljubavni kalkulator - Tko je stvoren za tebe i samo za tebe?
ovo sam ja
moj banner
Ostali postovi
povratak u život
post na brzinu
višestruki naslov - o mom skorom posjetu ugljanu / ja i sport / CoMe To ThE dArK sIdE.....wE hAvE cOoKiEs
štafeta i "par riči" za kraj
AkO jE šKoLa KrUh, ŽiVjElA gLaD!!!!!!!!!!!!!!!!!
incident u kinu (OPET) i kako sam provela božić
Šubi dubi dubi
pauza gotova
pauza
Toše
najveća svjetska diva i probavni problemi mog psa
jedan na brzinu
biseri naši svagdašnji
kako sam se danas nasrala...
reda radi.........
život ide dalje...........
najkraći post
u povijesti blog.hr-a
velika gospa i kupanjac
...:::*|*|*{'.'.]-&-[.'.'}*|*|*:::...
zna sli daprem alosex astet icit anju
mooooooooovie!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
na pašmanu
J€D@N KR@TK! P0$T!CH
hehe.............jbš naslov
kad s mamom ideš u grad.....
živa sam
čuveni petak 13.
dubrovnik i split
just wanted to say...
without any special reason, just like
that...
pas je čovjekov najbolji prijatelj
ovo je za kiku
another izlet
izlet u sinj
pun kufer izleta
evo malo zagonetki...
VeSeLjE oBiTeLjSkOg PrIjEvOzA
burna noć... (nije preporučeno za
osobe sa slabim želucem)
u potrazi za savršenstvom
Prvi post...
evo vam Cbox opet ali nemojte se molin vas svađat
kjutiiiiiiiiiiii..........
evo mene.........nakon 5 dana!!!!!!!!!!!!!!!!! uuuuuuuuuu, ovo je rekord....
a zapravo vam ništa novo kod mene. kraj škole
, kupanje, izlet (neću o njemu ne bojte se) na plitvice...just nisan imala vremena za blog. ma za kompjuter općenito.......
pa da počnemo..........................
kraj škole:
uzalud našoj brižnoj razrednici prijetnje ako nas vidi da se ganjamo brašnom i vodom da nam neće dati svjedodže i da će sniziti vladanje. ja se kući vratila skroz mokra! išla san busom. prvo smo svratili kod jedne moje frendice iz razreda što živi blizu škole, u onom kvartu špada, ja mislim. i tamo me niko živ nije uvatija i zalija vodom ili brašnom!!!!!!!!!!! dobro, lažem... i na stanicu sam došla koliko toliko suha...
e a onda...........onda su me okupali. naime, nije bilo mjesta za bijeg. a jbn bus nikako da dođe!!!!!!!!!!!!!!! aj, ipak nije bilo toliko bad. bar smo se zabavili, isparali knjige (stanica je bila puna geometrije i decimalnih brojeva) i tako... onda su malo posli došli neki osmaši, pa se atmosfera malo smirila.
a najgore je bilo ući u autobus!!!!!!!!!! onako mokri i puni brašna, možete misliti na što smo ličili
!!
dobro, onda više nije bilo ništa posebno. prošla san s 5.0....koja san ja štreberica.......ajme majko.......a skoro ništa nisan učila, možda samo povijest. i tehnički. a meni i dalje ne ide u glavu što će nama u životu biografija kralja luja IV.?!?!?!?!?!?!?! ili princip rada šugavog telefaksa/teleksa/diferencijalnog stroja/analitičkog stroja i tih sranja, i jbn elekromagnetski valovi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! i još su nam knjige iz likovnog uvaili!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! pederi
dobro dosta o školi, taman je završila
nego da mi radije uživamo u ljetnim radostima, a patnje i jadikovanja o školi pričuvamo za poslije... kad ponovo počne...
ajme blago osmašima
evo obećajen da se u ovom postu više neće pojaviti rič ŠKOLA!!!
nego da nastavin s kupanjen
ja se baš danas kupala.............hehe..............
u rtini, sumnjam da iko čuo za to misto (dobro, neki valjda jesu), ali je plaža solidna. i more je lipo.........i u blizini je kafić........i tako..... a vjerojatno ni ja nikad za to nebi čula da moje dobre prijateljice tamo nemaju vikendicu.
i tako.............
a kad vidin sve one ženske kako su već lipu boju dobile.......a ja još bijela ko krpa................buahaaaaaaaaaaaaaaaaa..........to nije fer!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, kad ja potamnin.......
dosta o kupanju................
iman još samo jednu vijest pa iden ća!
upisat ću se u ATLETIKU!!!!!!!!!!!!!!!!
a ispisati iz informatike!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
konachno
hehe
jupi jupi jupi jeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
ja san skroz popizdila
sunce mi udarilo u glavu
a štoš..............
kad počne znatevećšto iden na banine.........
jedva čekan........
eto to bijaše to...........
sad iden
pa-pa
Inspirirana svojim milim kućnim ljubimcem, odlučila sam posegnuti za računalom da bih vas malo bliže upoznala s njim.
Na svom prošlom blogu sam, naime, napisala jedan postić o njegovom seksualnom stanju, pa oni koji su ga pročitali, saznali su kako je on jednom prigodom postao PEDOFIL, i to ne običan, već HOMOSEKSUALNI PEDOFIL! Tom je prigodom napao malog 2-mjesečnog muškog labradora koji je skoro bio veći od njega. Ali, nasreću, na vrijeme smo ga povukli, tako da neće biti nikakvih posljedica.
On je, inače, svima poznat po svojoj velikodušnosti, ljepoti, bjelini, čupavosti, ljubavi prema djeci, nestašluku, itd. Nama, žrtvama njegovog Veličanstva, je poznatiji kao malo, drsko, neuredno, neposlušno, tvrdoglavo, prgavo, šugavo derište koje vraški zaudara u krugu od 5 kilometara od sebe. Ali, nažalost, to srcedrapateljno pseto svim prolaznicima oduzima dah svojim zavodljivim pogledom, tako da nam nitko ne vjeruje kakav je taj debil zapravo. Pretpostavljam da mi ni Vi, dragi čitatelji, ne vjerujete (naravno, osim onih koji me dobro poznaju) ovo što pišem, ako ste vidjeli njegovo nježno, nevino lišce na fotografijama sa strane, nazvanim Pas s najnižim kvocijentom inteligencije.
Pretpostavljam ni da mi ne vjerujete da je njemu mozak manji od nokta, pošto izgleda izrazito inteligentno. Ali izgled vara! On je, zapravo, prilično priglup, i to, nažalost, veoma često pokazuje. Ali SAMO u privatnosti svoje kuće, ispred izbezumljenih očiju izmučenih ukućana. Npr., na svaki trzaj električne gitare, toliko podivlja, da Benkovčani čuju njegov iritantni lavež. Ali, pošto ima nevjerojatno dubok glas s obzirom na njegovu veličinu, ne daj Bože da netko povjeruje da bi to bio on. Isto tako, kad ja kažem "Di je maca?!" ili "Di je jež?!" počne lajati, skakati, grebati... A kad izvadim usisivač sakrije se pod stol i reži, otkad je ozlijedio šapu na onom usisnom crijevu, jer je bijesno skakao po jadnom usisivaču i lajao ko debil! Također, zagrmi li slučajno, zavuče se u najmračniji kut naše kuće i bespomoćno cvili, a tu i tamo, zalaje. Vidi li mačku, ježa, zeca ili slično, zaleti se prema nevinoj životinji tako da ga onaj okovratnik zamalo uguši. Ali to je, valjda, za tako borbene westije normalno, pa ću mu to nekako oprostiti. Da ne spominjem kako poludi kad prolazi drugi pas, ajme majko!
Ako je pas manji od njega, samo ga ponjuši i ode.
Ako je ženka, pokuša ju usput zajahati, ali najčešće ne pogodi pravo mjesto, nego ju uhvati za glavu/drob/nogu, što god mu se nađe pri šapi.
Ako je pas veći, stane nepomično ukošpavši se sa sve četiri šape i pogleda ga, zatim mu počne njušiti njušku, pa ga ovaj veći pas gleda, pa ga samo hladno klepne šapom po glavi. E onda on podivlja! Počne lajati, režati, gristi drugog psa za šape... ma ko divlja, bijesna pudlica!!! I na kraju napravi takav džumbus, da svi ostali psi koji su se kraj njega našli, počnu lajati i napadati jedni druge!
No, nije on IPAK beznadan slučaj, može on biti koristan...
Naime, jedini korisni smisao njegovog bijednog života je sposobnost ubijanja protivnika. Nevino i nečujno, dogega se do neprijatelja, zavali se u njegovoj blizini, ispusti lagani vjetrić i odegega dalje. Smrtonosni smrad neprimjetno se približi neprijateljevu osjetilu za njuh - nosu, te ga na licu mjesta uguši.
Jedina kvaka ovog revolucionarnog otkrića jest opasnost da se našem milom psiću slučajno omakne vjetrić u kući. Zato mi, u takvom slučaju uvijek imamo spremljene ultra učinkovite, neprobojne, profesionalne gas-maske koje su jedini način da sačuvamo, našim psom ugroženu, ljudsku vrstu.
Ne uzmemo li u obzir tih par sitnica, našeg bismo psića, s ponosom, mogli opisati kao veoma velikodušnog, prekrasnog, malog, bijelog, čupavog, nestašnog, neodoljivog westija prepunog ljubavi, prijateljstva i razumijevanja prema ljudima, pogotovo prema djeci.
friends are more important
then any boy.
boys aren't anything
but just a miserable toy.
and friendship is something
you won't forget never,
everybody needs it
and it sometimes last 4ever!
kika, ona je izgubila 10000000000000000000000000000 puta bolju prijateljicu nego ti....
i njoj bi trebalo biti teže
don't worry, be happy
nadam se da nisam dosadna s mojim izletima... evo, obećajem ovo je zadnji post o njima.
neću vas puno daviti, skratit ću što više mogu (imajte na umu da je to blizancima VEOMA teško [jer su oni VEOMA komunikativni])...
khm, dakle...
da vas podsjetim, išli smo hidrogliserom na rab. stigli smo oko 10 (valjda) pa smo malo šetali gradom (crkva, pogled na more, pogled sa zvonika[MOJA MILA I BRIŽNA RAZREDNICA TO NAMA NIJE DOPUSTILA DA NE BI NE DAJ BOŽE PALI KROZ PROZOR], pogled na more, crkva) - živa dosada - onda smo išli ručati(ne pitajte molim vas, u šoku sam - ručak je bio jestiv i nijedna buba nije bila u kruhu, pomfri je bio topal i čak smo imali SOKA!!!). i nakon ručka, napuhani i prejedeni otišli smo na plažu. to je bilo super!!! kupali smo se i dodavali loptom, plivali, skakali s mula/mola(kako se već to zvalo), ronili... ma svašta! a kad je ovaj jedan iz mog razreda skočio s mula, aaaaajme majko, napravio veće valove od hidroglisera!!! utopi nas zamalo!!! aj i to smo preživili.
e, onda smo išli na neke sajmove(dobro, išli smo i prije, ali nisam spomenula), tamo smo se slikali(stavit ću slike čim stignem), i meni došla želja za sladoledom. fala bogu, bilo je slastičarni, bar 4-5. a di će luca nego u onu munjenu?! jasno!!! dođem ja, pitam: "imate pola-pola jedne kuglice?", on kaže da ima (a cili je munjen, ko da je navijen), ja kažem: "može....... pola kinder........... pola.............. jogurt - šumsko voće?" "može". uzme on pola jedno, pola drugo, cerekajući se i dade mi kuglicu u onoj žlici(s kojom je vadio). a ja gledam di mi je kornet!!! i zbunjeno ga pitam: "možete mi dati... kornet?" "aaaaaaaaaaa, kornet, da da, ti oćeš kornet.... evo korneta!!!" koji debil!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! nečuveno, ja tražila kornet! kako me nije sram?!!! kako se usuđujem pitati kornet!!! a on bi meni kuglicu u ruku dao!!!
bože...
ako je...
ako je...
ako je ono bila...
ajme, ne mogu ni izgovoti...
ako je ono bila skrivena kamera...
idem se ubiti...
idem se utopiti...
obisiti, otrovati, bilo što!!!!!!!!!!!!!!!!
ajme majko
ako se oni onu moju 
RETARDIRANU zbunjenu sumanutu debilnu umobolnu imbecilnu šugavu ružnu izmorenu nenaspavanu ibogznakakvu facu usude staviti na televiziju, ubit ću boga u njima...
ja...
ja...
ajme...
muka mi je...
jesam ja rekla ovo skratiti?!
ups...
i više nije bilo ništa posebno, vratili se oko sedam ipo. a suzani je cilo vrime misteriozno padala kapa s glave... hihi...
i tako...
tili smo ići posli na poluotok gledati utakmicu zadar-cibona na platnu, ali nam je ideja propala zbog odgode za sutra jer neki semafor (???) nije radio.
i to je bio jučerašnji dan, kasnim jedan dan jer sam jučer čim sam došla kući, počela gledati film "moj prijatelj willy", pa sam, izmorena od silnih izleta i sambogznačega otišla odrijemati...
i to bijaše to!
do pisanja!!!
raspisala se ja o izletima!!!! aj, neka...
znači, danas sam, kako piše u prethodnom postu, bila u cetinjskoj krajini (???valjda???). nije bilo TOLIKO loše ko što sam mislila. bila sam s jednom petašicom cilo vrime. s njom sam se upoznala na regionalnom natjecanju u šibeniku - bile smo zajedno u sobi - tako da nisam bila sama.
bila je i anđelka s nama (blago meni...). i opet nas je ispilala. samo što nisam ja jedina bila žrtva, nego i ona petašica. STVARNO je žalim!!!
i ništa, bijasmo na kninskoj tvrđavi. i popele se na vrh , i riknule od umora , i vozile se pola dana u autobusu a moja razrednica (UJEDNO I PROFESORICA IZ MATEMATIKE!!!!!!!) sidila iza nas !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
strašno...
prestrašno...
ne mogu više ni pričati u miru a da mi ona vječito ne visi za vratom.
divim se samoj sebi što sam to izdržala.
svaka pogotovo njoj (prijateljici koja je ciiiiiiiilo vrime bila uz mene) koja je ni kriva ni dužna izmučena
ali ima i dobra vijest...
bez dobrih vijesti nema ni dobrog posta...
khm...
(J)=(A)=(H)=(A)=(L)=(A)
(S)=(A)=(M)
(N)=(A)
(K)=(O)=(N)=(J)=(U)
hehehehe...
dva kruga...
jednog crnog, jednog smeđeg...
jupi jupi jupi jeeeeeeeeeeeeeeee
weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
hihi
prolupala sam
totaliko
a šta ću...
imam i ja svojih žutih minuta...
u mom slučaju CRNIH...
jer sam ja ipak... khm... crni anđeo
i tako...
a onaj smeđi konj, kad sam ga JA jahala...
bože sačuvaj!!!!
ja ga jašem, ko čovik, a on stane
odjednom.
sad onom didici, koji je vodio konja, čudno, pa gleda...
kad on skuži...
DA KONJ POČEO SRATI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
A JA NA NJEMU STOJIM KO DEBIL!!!!!!!!!!!!!!!!
I SVI GLEDAJU!!!!!!!!!!!!!!!
I CRKAVAJU OD SMIHA
A JA NEZNAM ŠTO ĆU PA SE I JA POČNEM SMIJATI
I ZAMALO PADNEM S KONJA.
A BRUKE!!!!!!!!!!!!! A SRAMA!!!!!!!!!!!!
tipično za mene... da se pri svakom susretu s javnošću osramotin ko tovar!!!!!!!!!!!!!!!!!!
žalosno...
e još nešto...
RUČAK JE BIO JESTIV!!!!!!!!!!!!!!!!!!
NIKO NIJE POSLI RIGAO U AUTOBUSU!!!!!!!!!!!!!!!!!
wow...
to je...
to je...
to je...
pa...
ja nemam riječi...
a znate kad... khm... BLIZANAC OSTANE BEZ RIJEČI...
onda se zbilja radi o ozbiljnoj stvari...
da da...
i padala kiša dva puta pa opet stala za 5 minuta. (sad sam počela i rime slagati. mogla bih razmidliti o književnoj karijeri)
pa se mi rasplesale po kiši
dobro, ja nisam puno...
ipak nisam TOLIKO prolupala...
khm...
aj dobro...
što da još napišem...
ništa, pozdravljam vas...
želim vam laku noć...
i da mi OSTAVITE KOMOWA...
svatko NAJMANJE 5-6
ozbiljno
nemojte da vas onaj smajli zavara
pa-pa
evo mene...konachno...hehe...nakon čak 2 dana!!! strašno...
kao što vidite u naslovu danas će biti riječ o narednim izletima na koje bih trebala ići. mislim, nema ih baš puno, ali...
znači sutra idem u sinj - cetinsku krajinu - knin. županija poklanja jer sam postigla dobar uspjeh na županijskoj razini natjecanja iz matematike... nemam pojma! uglavnom niko koga ja znam neće ići. jadno 
zapravo, trebali bi još neki sedmaši (valjda) iz moje škole ići s mišićkom (profesoricom iz povijesti) ali oni, kako ona kaže, idu u petak. opet jadno
a ja ću ići s anđelkom (iz MATEMATIKE) !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
aj i to će proći...
samo se nadam da neće biti jadno ko lani.
ali, ima i dobra vijest...hehe...
nema posta bez dobrih vijesti...
khm...
(I)=(D)=(E)=(M)
(U)
(S)=(U)=(B)=(O)=(T)=(U)
(N)=(A)
(R)=(A)=(B)
(H)=(I)=(D)=(R)=(O)=(G)=(L)=(I)=(S)=(E)=(R)=(O)=(M)
(S)=(A)
(R)=(A)=(Z)=(R)=(E)=(D)=(O)=(M)
jupi jupi jupi jeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
pukla sam
skroz naskroz
a nema veze
kako se kaže...
ŽIVI, VRIŠTI, RAZBIJAJ I PLEŠI!!!
ČOVJEK JE ROĐEN DA GUBI I GRIJEŠI.
PRODIVLJAJ DANE, PROKOCKAJ NOĆI,
JER JEDNOM SE NI TO NEĆE MOĆI!!!
to je moje sveto pravilo
jedva čekam subotu...
i kupat ćemo se tamo...
da da
i ide nas priko 100...
i trebali smo ići autobusom, ali nas je druga smjena spasila... ići ćemo s njima
zamislite autobusom do raba!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
strašno
ne ne ne, neću niti pomišljati na to!
najvažnije da mi idemo brodom (i to kojim) i da ne idemo sami. samo me dvi stvari muče...
ako dobijem ONO pa se ne budem mogla kupat 
ILI...
ako nas anđelka OPET bude silila da jedemo one trule prastare takozvane POMFRITE i ono (ne)pohano tvrdo usmrđeno MESO
fuj fuj fuj
zgrozim se svaki put kad na takvo nešto pomislim...
i tako...
što da još kažem???
a ništa, evo već mi 7 predmeta zaključeno (jeeeeeeeeee) i mislim da ću zadnji tjedan biti oslobođena škole...
i kika (ne smin zaboraviti)
fala isusu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
eto, to bijaše to... rekoh što htjedoh... i konachno odoh!!!!
pa pa
čula sam negdje ovih nekoliko zagonetki pa sam ih odmah podijelila s vama :)
khm, pa evo...
1. Jedan čovjek je živio na 12.-om katu neke zgrade. Svako jutro, kad bi išao na posao, išao bi liftom sve do prizemlja, a kad bi se vraćao u kući, išao bi liftom do 10.-og kata, a ostala dva bi prešao pješice. Jedino, ukoliko je netko s njim, ili ako vani pada kiša, on bi išao sve do 12.-og kata liftom. Zašto?
2. Živio jedan slijepac u Švicarskoj. Rodio se slijep, tako da nikad nije ugledao svjetlo dana. Jednog dana dobio je poziv iz neke kineske bolnice da su doktori uspjeli otkriti kako izliječiti sljepoću. On sav sretan, s bratom krene u Kinu avionom i dođe u tu bolnicu na operaciju. Sve je dobro prošlo, i čovjek je konačno progledao. Zamolio je brata da se vrate vlakom. No na putu kući se čovjek iznenada ubije. Zašto?
3. Uhvatili židova nacisti i doveli ga pred Hitlera. On mu kaže: "Imaš pravo reći jednu rečenicu. Ako bude istinita, strijeljat ćemo te, a ako bude lažna, kamenovat ćemo te." Što je čovjek rekao ako ga nisu ni strijeljali, ni kamenovali, nego ga pustili?
Mislim da vam je dovoljno. Ako netko otkrije odgovor, neka napiše u komentarima. Ako je još otprije znao, neka MUČI! Imam ih ja još, don't worry. Pa, ko voli nek izvoli...
vjerujte, ništa mi nije gore od vožnje Zadar-Zagreb. 3 sata provedeno zajedno s mojom malom obitelji (mama, tata, ja) u tako malom prostoru kao što je auto, je neviđen horor! počnimo od početka. tek što uđemo najbolja mama na svijetu zabrinjeno se počeše po IZBLAJHANOJ kosi i reče: "ajme, jesam li ugasila peglu?" inače u zagreb krećemo oko sedam ujutro. "pa nisi je ni palila, sve si jučer opeglala!" "a ako mi je od sinoć ostala upaljena?" "onda bi se kuća zapalila preko noći." "amo se mi vratiti, što je sigurno, sigurno je..." jasno da smo se vratili. i jasno da je pegla bila UGAŠENA. ali što da nije...
zatim konačno krenemo. negdje pred kraj grada moj se tatica sjeti upaliti muziku. obično to bude janis joplin (nemam pojma jesam li točno napisala, to je uglavnom ona što stenje: oh, lord...) ili elvis prisley. ili, ako baš imam sreće, onda oliver dragojević. ajme majko...
onda se počnemo svađati oko toga hoćemo li slušati shakiru ili cajke. pa onda da je muzika uvijek po mom (a moja su dva cd-a u autu od njih deset! i ne sjećam se kad sam zadnji put slušala my heart will go on od celine). i na kraju slušamo radio!
baš smo složna obitelj...
što bi tek bilo kad bi nas bilo više?! neću ni pomišljati! još bi se i edo maajka uvukao.
onda najčešće slijedi tišina. sve do prvog tunela.
dobro ne bude baš mukla tišina. to je ipak kod nas nemoguće. ipak sam ja blizanac...
e, i onda kad dođemo do prvog tunela najbolja mama na svijetu mora prekinuti blaženu tišinu: "luce, brzo reci kad dolazi sveti rok!" ko da imam 5 godina!!! ma što ja pričam, to ni njima ne bi postavili. na takva pitanja više ni ne odgovaram! onda počne sa svojim prijedlozima igara koje bi mogli u autu igrati da nam ne bude dosadno. najčešće su na popisu: grad-država, kaladont, stvaram priču, asocijacije, isl. dođe mi da se izrigam!!!
kad skuži da ni ja ni tatica nismo zainteresirani za njene ideje, onda konačno zašuti.
sve do svetog roka! ne razumijem kako se uvijek, ali baš uvijek uspije poklopiti na radiju jedna od maminih najdražih pisama kad ulazimo u taj famozni tunel?! e onda počne onaj najbolji dio našeg horora! najbolja mama na svijetu počne pjevati!!!! HEEEEEEEEEEELP!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ali, pošto sve ima kraj, tako i te tri minute prođu. spas!!! što onda bude? a da, onda uslijede NEIZBJEŽNI komentari na razlike u temperaturi prije i poslije tunela sveti rok. pa kao da smo ušli u drugi svijet, pa kako je maglovito/kišno/snježno/vjetrovito, što god, pa kako je najbolja mama na svijetu bila u pravu kad je rekla da ponesemo jakete, pa...
ali i to nakon nekog vremena prođe. zatim tišina...
još uvijek tišina...
tišina...
a zatim nagli usklik najbolje mame na svijetu: "PAZI!!! CRVENO! KAKO MOŽEŠ TAKO PROLETITI? A ŠTO AKO JE AUTO OD TAMO DOLAZIO?" i da ne nabrajam dalje, nadam se da vam je jasno. a ona je, podsjetimo se, plavuša koja jedva parkira auto!!! prije bi ja parkirala avion! ali nećemo o tome.
uglavnom, tek negdi poslije karlovca ja dobijem pravo na izbor pjesme. ali tada najčešće mom tatici zazvoni mobitel, pa moramo stišati na minimum.
u najdosadnijem trenutku pristanem na asocijacije, pa opet pričamo, i ja opet ne čujem svoju pjesmu!!!
i konačno, nakon 3 mukotrpna sata ugledam tu bogom danu tablicu s natpisom: zagreb.
jupi, jupi, jupi jeee!!!! došli smo!!! došli smo!!! hehe!! spas!
ali moje muke ne završavaju ovdje. podsjetimo se da nas još čeka i put natrag... ali ljepota toga prijevoza je što mama ponekad zaspe, pa ja lijepo cijelim putem promatram zvijezde. bez janis joplin!
ali komentare o razlici temperature prije i poslije svetog roka ipak ne mogu zaobići!!!
neku večer sam, kao i uvijek
sanjala nešto opaljeno...
napomena:
OVAJ POST NIJE PREPORUČLJIV
ZA OSOBE SA SLABIM ŽELUCEM...
na glazbenom smo
umiremo od dosade
moleći boga da konačno zazvoni
ali to nikako da se desi!!!
meni mučno, manta mi se
osjećam vrtoglavicu...
najednom
mi počne krv izlaziti iz noktiju
horrrrror
profesorica me pusti u wc
a ja se na putu
srušim
konačno zazvoni
i svi izlete iz učionica
ko muhe bez glave
i nitko me ne primjeti
osim moje najbolje prijateljice
koja me polije vodom
i ja se probudim
dignem se sa žaljenjem
da osjećam nešto u trbuhu
i počne mi izlaziti krv iz usta
i očiju...
i opet se onesvjestim...
tama 2 minute
zatim nosati doktor
s naočalama na pokemone
i moja prijateljica
i razrednica
i mama
i tata
i gips na glavi...
zatim uleti medicinska sestra
i sva zadihana i prestravljena prozbori:
SVI ODRASLI VAN
i samo moja prijateljica ostane
u sobi...
doktor joj uzme nalaz iz tankih ručica
pogleda ga
i prestravi se...
i reče tmurnim, hrapavim glasom
TRUDNA SI...
i ja padnem u nesvijest
tama 2 minute
zatim neki nježnji glas
ŠKOOOOOOOOOLA!!!!!!!!!!!!
bolje i to
nego dobiti dijete u 12-toj godini života
svake godine 19.05. muči me pitanje što kupiti mami za rođendan. tada najčešće odem s tatom u dm-a. no onda također nastane problem. hoću li joj kupiti kremu za lice ili šampon za kosu? ili možda sjenilo? kuku meni!
ALI NE I OVE GODINE!! ove je godine bilo drukčije. naime, dogovorila sam se sa suzi, prijateljicom, ići u grad, u namjeri da joj tamo nešto kupim. bez tate.
samo što? u početku sam mislila ići u dm-a i uzeti joj npr. parfem ili ruž za usne. to mi se činilo dobrom idejom sve dok nismo ušle u terranovu. suzi je htjela kupiti si neku majicu i kapu.
u potrazi za savršenom majicom za moju skromnu prijateljicu, zamalo sam srušila neku bijelu torbicu sa smeđim džepovima.
i tad mi je sinulo! pa da! mogla bih joj kupiti torbu! TORBU! kako se toga nisam prije sjetila?! ionako ima neku staru, ofucanu, crnu, pretpotopnu torbetinu s dvije ili tri rupe na dnu. u početku mi se ona torbica koju sam zamalo srušila činila ok, ali imala sam neki filing da ću negdje naći neku bolju, moderniju torbu.
suzi je konačno našla savršenu majicu, te je krenula na blagajnu da je plati. usput je uočila jednu bež suknjicu koja joj se na prvi pogled svidjela, te je i nju uzela.
platili smo i izašli. zatim smo ugledali slastičarnicu i tamo smo kupili sladoled. šetajući, sjetila sam se jednog fenomenalnog dućana punog torbi u kojem sam ja jednom kupila neku svoju bijelu torbu. negdje u memoriji ostao mi je izgled tog dućana. ali pošto nisam znala GDJE SE TOČNO NALAZI, morali smo obići cijeli grad da ga nađemo.
u međuvremenu smo prevrtili sve moguće sajmove te tamo našli lijepu bijelu kapu koju je suzi kupila, torbu na pepeljugu i par onih plastičnih torbi za plažu. fuj, fuj, fuj.
i tako lutajući došli smo do narodnog trga. tamo je radila jedna žena koju ja znam, pa smo je pitali za pomoć. rekla je da bi trebao tu negdje biti neki dućan s torbama. krenuli smo u smjeru koji nam je pokazala i našli taj bogom dani dućan. bar sam ja mislila da je tako.
uđosmo s uzdahom olakšanja te zapitasmo trgovkinju za prijedlog. pokazala nam je par bapskih torbetina iz kamenog doba, neku ultramalu u koju ne može ni šminka stati i jednu prekrasnu od 224 kune. to je ipak malo previše.
prekipilo mi je! rekla sam suzi da ćemo ući u prvi dm i da ću joj kupiti maskaru za oči i lak za nokte.
izletjele smo iz onog šugavog dućana, i krenule prema dm-u. krajićkom oka spazih nešto lijepo, crno, elegantno u izlogu dućana nasuprot onom šugavom. to je bila torba! TORBA! uletjela sam u dućan, krenula prema torbi, i pogledala cijenu. na licu mi se ozario osmijeh od uha do uha kad sam spazila dvoznamenkasti broj. drhtavim, ali pobjedonosnim glasom, izustila sam: "uzimamo ovu!", zgrabila torbu, platila i izletjela iz dućana pobjedonosno koračajući prema mostu gdje nas je trebao čekati bus.
još mi je ostalo 25 kuna. nisam si mogla dopustiti da toliko vratim kući. tako smo se nas dvije zaputile u funky fish. tamo nismo ništa našle, pa smo ušle u dućan do. čim sam ušla, ugledala sam veličanstveni prstan na lubanjicu s mačem. baš moj stil! sudbina mi se nasmješila, te je on koštao točno 25 kuna. nisam se puno razmišljala.
s prstenom na prstu i tobom u ruci krenule smo konačno kući. po satu na mom mobitelu dalo se zaključiti da smo puna dva sata šetale gradom. pardon, dva ipo.
konačno dođosmo na stanicu, posegnusmo za novčanikom da unaprijed izvadimo novac potreban za autobusnu kartu. ali tad smo shvatili da smo sve kune istrošili. ok, ja sam sve istrošila, a njoj je ostalo 7 kuna, što nije bilo dovoljno za kartu koja je došla 8 kuna. a šta ćeš, ne može ti baš SVE poći za rukom.
nazvali smo mog tatu da dođe po nas jer nam, eto, fali kuna za kartu. malo se cerio, i razmišljao hoće li nas pustiti da idemo pješke, ali ipak nije. na kraju krajeva, ja se njemu mogu rugati kako je ženi svojoj kupio poklon za rođendan dan-dva kasnije, ali neću. nisam ja kao on.
došao je po nas i odvezao nas kući. i više se nije ništa posebno dogodilo, dala sam mami poklon, došle mi rodice (jedva izdržah), otišle (spas), gledala televiziju i otišla pajkiti.
evo, i ja napravila blog... već četvrti po redu... nadam se da će vam se sviditi... što da još napišem??? a nemam pojma, eto, to je bilo to... za danas... a sad ga idem malo uređivati...
pozzzzzzzzzzzzz
________0000000000000_______00000000000000____
______000000000000000000__000000000000000000____
____000000000000000000000000000000_______00000____
___0000000000000000000000000000000_________0000____
__0000000000000000000000000000000000________0000___
__0000000000000000000000000000000000000_____0000___
_0000000000000000000000000000000000000000___00000__
_00000000000000000000000000000000000000000_000000__
_000000000000000000000000000000000000000000000000__
_000000000000000000000000000000000000000000000000__
__0000000000000000000000000000000000000000000000__
___00000000000000000000000000000000000000000000__
_____0000000000000000000000000000000000000000_____
_______000000000000000000000000000000000000_______
__________000000000000000000000000000000__________
_____________0000000000000000000000000____________
_______________00000000000000000000______________
__________________000000000000000_______________
____________________0000000000_________________
______________________000000___________________
_______________________0000____________________
________________________00_____________________