Mutne me slike slijede onim davnim precacima kao da ni neznaju da ih ni nepokusavam otresti,vec im dopustam da se igraju na kisi zaljubljeni u svoje sive odore.Odzdravljam pred sobom nesto sto navika stvori bez imalo zelje da razum uplovi u te nemirne luke burnih osjecaja.Na licu je nestalo svog umiljatog smijeska sto prijateljstva stvara po uzoru zapadnog vjetra.
Koraci mi sami gotovo trce dok micem rukom sve sto svijetu zvijezda ne pase,a mjesec kao i mnoge pute propusta svjetlost da te kratke minute produzim onkraj nebeskog svoda.Vise mi ruka nedrhti,vec dugo znam sto trazim pa sam nalik nekom samotnom junaku u crnilu koji uljudni zivot odbucuje u trenu.
Raskrizje vec utkanu u moju samu bit izgleda nervozno dok jurisaju njime razlicite boje i kotaci onih koji su zapravo poput mene ili barem vecinom.No,ne nocas,nikako ne nocas.
Ove noci ja sam izvan svijeta sitnih briga i jos sitnijih problema,moje me sjecanje i moje `nesto` vuce preko granica stvarajuci nove zamisli,otvarajuci nova vrata nekad zamrznutih dvoraca.
Pretvaram se u beztjelesnog vukodlaka dok koracam ka svojim odgovorima.I nepustam ni sekunde jedne iz ruku tako tesko uhvacenu nit koja me nosi negdje dalje.
Odbijam trepnuti,odbijam samog sebe ustipnuti.Ako i sanjam,zapravo sam negdje drugdje iznad svih neodgovorenih pitanja za koja ima `toliko` puno vremena.
Ispred svog odraza ja sam zapravo negdje drugdje hvatajuci tmurne slike u nedosljednom nizu,pokusavajuci ljubav sljediti po bizarnom vremenu vjerujuci samo u noc bez kraja,samo u svijet preko granica.
Preko granica
01 lipanj 2007komentiraj (2) * ispiši * #