Kako pocinje noc bez kraja...pa vrijeme je noci,a mjesec je isti...daleki promatrac...kosa je jednaka,nabrzinu podignuta no nekako se teze sjaji...patike su opet stare kao nekad samo nema zurbe da ih obucem...moj korak je i dalje pomalo zakrivljen al sad kao da to i nepirmjecujem...lice blijedo i nesigurno sad stoji zanemareno i hladno...ni usne sto su ljubile nisu se puno promjenile,mozda im je tek drhtaj nestao...cak je i cigareta opet bijela,duga no sad je nestala zelja za drugom...i prsti su tu nesto zamrznutiji al neobicno bijeli,nalik na ruku kojekakve sablasti...i tu pocinju problemi...jer sad se ne njisu nervozno...dapace sad se posve sigurno ali tako bezivotno sudaraju s vjetrom...koji ih ne odbacuje...neobicno al kao da prolazi kroz njih...sablastan je prizor to...ni noc ga ne umanjuje...a one lampe na uglu ulice...ajde pomislih barem one stoje normalno...no iza mene opet ta ista svjetlost lampe...sad vec zabrinut shvatim da je sjena koja me pratila kroz zivot,negdje otisla...bas neobicno...a ni kisni otisci iza mene nisu ostajali...iako ta, kisa je pala netom ranije...posve ustrasen ali opet jednaka izraza lica...sagnem se i udarim sakom prema lokvi...no ona nije marila,nije se ni uzmakla...bas kao da me nema...no ipak neki blijedi odsjaj se odbijao...priblizio sam se blize...iako sam bio iznenadno uzbuden,krv mi se nije uspela tijelom...neobicno al nisam ju mogao ni osjetiti...na stopu,dvije od lokve...koju je kisa ostavila za sobom...ugledao sam necije oci...ali ne moje...to nikako nisu bile bas moje oci...ove su bile sive,zamrznute...uistinu hladne...ne...ne,ponovio sam iako sad nisam cuo vlastiti glas...ta ja imam zelene a opet gotovo plave oci,ove sablasne nisu moje...nesto je zaskripilo na ulici...moram se okrenut da me ugleda netko...auto se zaustavio...iz njega posve dotjerana izasla je jedna djevojka...poznavao sam njeno lice...to lice bilo je ono koja mi je nadu pruzilo...potrcao sam ali opet korakom tako hladnim i sigurnim...imala je cudan pogled i lijepi sal oko vrata...prisao sam s druge strane da me bar pogleda u prolazu...njen pogled se uzdigao i krenuo prema meni...otvorih usne...ali nesto se dogadalo...pogled joj je odletio preko mene...zatim su i koraci njeni zaboravili na mene...zaviknuo sam...nista se nije zaculo...dusa je tad sva u panici i cudenju...zaplakala...ali oci...sive,tako hladne...te sablasne ,oci moje nisu ni trepnule