`ISTINA!-uznemiren-veoma,veoma,uzasno uznemiran sam bio,i jesam;ali zasto `uporno` govorite da sam lud?Bolest mi je izostrila cutila-nije ih unistila-nije otupjela.Iznad svega,sluh mi je postao vrlo ostar.Cuo sam sve sto postoji na nebu i na zemlji.Cuo sam mnogo stosta i o paklu.Po cemu sam,dakle,lud?Poslusajte! i obratite pozornost kako vam trijezno-kako smireno mogu ispricati cijelu pricu.`
E.A.Poe-Izdajnicko srce


Zrak je ispunjen napetoscu djelovao ostro poput stijena dalekih planina.Grane ladonje zjapile su prazne u potpunom odsustvu lisca koje se vec predalo i otpalo uz povike zimskih vjetrova.
Ona je bila pogrbljena,nevino i pomalo nesigurno gledajuci prema podu mislima negdje na ljubavnoj stazi,cineci njemu tim sramzeljivim i pomalo odsutnim drzanjem jos vecu plasljivost koja mu je sjekle hrabre pokusaje.Ruka joj se njezno zavitlala medu koljenima pokazujuci prema otpalom liscu njezna kao da razmjestava zvijezde u noci.Na njezinom se licu ocrtavala neizvjesnost ali nesto ju je,ni sama nije znala tocno sto pognulo naprijed,kao da je taj trenutak u vremenu neprimjetno pomagao njihovim nesigurnim zeljama.Nedaleka cesta vise je licila na usnulu rijeku,a oci su se njene,smede do beskraja skrenule hrabro i nepromisljeno prema njegovim.
Dok je promatrao kako djevojka duge smede kose prima njega,zamornog plavokosog tek poznanika,laganim kretanjem stavljajuci svoj dlan na njegov u ocima tog mladica nestali su sve misli,svi strahovi pognuti ispod potpunosti vremena.
Usne njen,tkane od meke ljubavi priblizavajuci se njegovom licu plesale su od strasti i zelje za njom.
uz obostrani uzdah,poljubili su se pomalo sveceano i tako nevino bacajuci sjenu na sutljivu ladonju i pomalo znatizeljne poglede ostalih bica u parku.
Nekoliko je vjeverica protrcalo pored tog zaljubljenog para,ali ih oni, tako sretni i posebni nisu ni primjetili neprestano stapajuci dah i dajuci lijepoti posve nove poglede.

Za moj san kojeg sam sakrio
michel