Mracne vode
nekad toplog mora
sad me bodre
s lazima starih snova
da skrenem i nevjerujem
bez da zalim isponova

Svaka rijec
sto srce mi steze
maskirani smijeh
sto dno doseze
vracaju taj svijet
s kojeg i ptice bjeze

Leti saren papir
na njemu ime moje
gori tezak okvir
sva vjera u oblake bolje
a sivi znak stani
sad gusi prevare nove



.....Tesko je pogledati i nikoga ne vidjeti
tesko je povjerovati da sam ces opet gledati...
michel

Dali ima rijeci
da se tuga osusi
tko me prijeci
da se srce ugusi

Gdje da nadem
vrijeme sto stoji
jel to sto placem
vrijedno moje boli

Tko se to skriva
nocu ispod kreveta
dali modra vila
il nocna mora djeteta

Dal se sve vrati
i sreca i vjetar
jel zivot vrijedi
il je bez nje mrtav

Imao sam kraj sebe
i vise sto usta traze
al ni osmijeh bez nje
dusu mi ne nade

Jel netko zame ceka
da mi osvjetli oci
moj san da mi preda
il samo tamu moram proci

Lijevaju se slike crvene
prezivio je tek osjecaj izdaje
pjesme tuzne sad se viore
al nema sjaja da se tuga pokrije

Dao sam,reci ce mnogi puno truda,zivio sam ponosno ali kao sluga u tim danima noci koje sad obasipaju misli nekad toliko radosne.
Vjerovao sam pricama,cak sam pomislio da sam voljen zbog sebe samoga,ali dode tren kad mladic spozna istinu u djevojcinim usnama,kad shvati kakav je otrov usnio i tad na kraju bez milosti bude odbacen od sunca i od noci.Jedina mi zelja prolaziti
punim mjesecem po kraju gdje je nekad sve tako lijepo bilo,sjecati se i zaliti sto sam tad priliku propustio.
Hodajuci tamom vidim ljude bez boja,vidim starce kako zive svaki dan isponova bez razmisljanja tek lijepog kajanja.
Dali cu ja jednom takav biti,neznam prihvacam da vec jesam koracajuci tako izvorom sjecanja.
Imala je osmijeh,ali ruke hrapave kojima mi zivot otme u dimu izdaje.

Ide noc kratkim dodirom po mojim blijedim prstima dok ju pokusavam,izgubljen i
pokoran uhvatit u prah srece njene roze haljine.
Kaput na srcu skriva bol nanesenu cudnim oblakom lazi i nesigurnosti koji me pokrivao dok sam neku drugu voljet pokusavao.Ulica je sada ista,tek zrak nesto topliji onakav kakav bi vjerojatno trebao biti u nekoj ranoproljetnoj zvijezdanoj veceri kada ti je pod ramenima miris ljubavi,a na usnama plov beskrajni.
Al ovdje gdje mi snovi postaju moji,gdje velike kuce i jos vece livade nisu odraz mojeg brzog odgovaranja na smisao te moje sive ulice,ovdje lebdi kisa topline i pijane zelje za zvijezdama.Zgrada je povisa u mjestu najdrazem,sa bijelom bojom
i prozorima koji zovu i ispunjuju samocu,moju suputnicu.
Visoko je ta svjetlost,drugima obicna tek puka zarulja obasuta zavjesama koje ju nepomicno zagusuju,ali u meni uvijek dozove onaj smijesak iskren,koj nitko
nemoze uhvatiti niti nadvisiti.
Stabla ladonje mekog mirisa razbacaju lisce koje se igra pod nogama,nekako
posve zasebno.I sve se cini poput Bozicnog snijega,poput vilinjeg osmijeha na kojem tisina nije strah,a tuga ne blijedi pogled.
Sad tu na putu prema starome dvoristu vjetar opet ledi i nosi prah u oci spustajuci pogled prema dnu.
Koraci su moji teski,sat na ruci vrata zatvara,pa ja i kaput na srcu navlacimo zavjese i s dahom njene srece plovimo kroz godine.

Penje mi se obzor
na usnule dodire
meku njenu bol
i rijetke mirise

Izvrtila me mastanja
glas tih,neciji
srce me rastavlja
od zelje za pomoci

Ptice pjevaju
no nema ih nigdje
tek oni znaju
kad oluja stigne

Odlazim ili vec jesam
njen smijeh me tjera
iako ta ljubav,znam
je za sve vremena

Znate onaj dodir dna
kao da nisi dovoljan
i uzalud mi zvijezda sja
pala kosa s ramena

Pitam ja ranu tu
najdrazu prijateljicu
jel zelim bajku
u njenom pogledu

Tresi mi se dusa sva
od izgubljenih pjesama
koje prati samo sjena
pala kosa s ramena

No kaze prica davna
o vuku i mjesecu
da sreca je tajna
a zov tek tuga u srcu

Ako vas je netko povrjedio,nemojte slusati tuznu muziku nego se prisilite saslusati veseliju s puno ritma,ne zbog vas, vec zbog ljudi oko vas.Oni nisu zasluzili da ih nepotrebno zamisljavate,ali nebojte se potraziti pomoc,no samo u ljudi za koje osjecate da vas nemogu prevariti.

Ako kupite nekome nesto,a on trazi velicinu dara prije negoli njen znacaj,neka vam to i bude zadnji dar
jer osoba koja od vas trazi poklon s puno nula zapravo i nije osoba,vec je vise nalik sjeni koja
tezi materijalizmu.

Ako kazete nekome volim te,onda to mora bit osoba koja vas je od prvog trena osvojila govorom,
karakterom,sve samo ne zgodnim tijelom i za koju znate da ju nikad ne
biste prevarili ili joj ucinili nesto lose.

Ako vas je vec vas odabranik prevario-la s drugima onda se ne zatvrajte,dajte si snage ,izvucite ju makar iz osvetenicke zelje i krenite van,ima 6 i pol milijardi ljudi na svijetu,dajte priliku,netko to i zasluzuje.

Ako pisete pjesme kao i ja i zalite za nekim,pjesma vam je utjeha u nocima sjecanja shvatite da uvijek
moze biti gore,i naravno da nikad nije kasno,ta osoba se lako moze vratit,ali samo ako ona zasluzuje vas.

Ako vam se netko svida a cura ste,pogledima recite svoje osjecaje,a ako ste musko onda skupite hrabrost i pozivite ju na pice,ali da vam cuje glas,nikako ne preko poruke.

Ako vam je netko bolestan il je vec otplesao svoj zemljani ples onda se pomolite,ta osoba zivi dok vi zivite i dise s vama.

Cjenite osobe koje imaju onu aurolu oko sebe,koje se nesminkaju,koje ne dizi se u nebesa i osobe s kojima ne zelite tek noc zabave.
Nemojte si dopustiti da vas iskoristavaju.
Onaj tko se suzama smije,misli da je netko a zapravo je svatko,bas nitko poseban.

Sreca je u vama,ne u drugim ljudima.Nemojte ju djeliti onima koju ju nezasluzuju i odbacuju.

Ljubav je cudan cvijet,i saren i lijep ali nije nesretan.
Ona je kao ljubavni ples orlova nemoze se razdvojiti,ali ni sakriti.