Lijevaju se slike crvene
prezivio je tek osjecaj izdaje
pjesme tuzne sad se viore
al nema sjaja da se tuga pokrije
Dao sam,reci ce mnogi puno truda,zivio sam ponosno ali kao sluga u tim danima noci koje sad obasipaju misli nekad toliko radosne.
Vjerovao sam pricama,cak sam pomislio da sam voljen zbog sebe samoga,ali dode tren kad mladic spozna istinu u djevojcinim usnama,kad shvati kakav je otrov usnio i tad na kraju bez milosti bude odbacen od sunca i od noci.Jedina mi zelja prolaziti
punim mjesecem po kraju gdje je nekad sve tako lijepo bilo,sjecati se i zaliti sto sam tad priliku propustio.
Hodajuci tamom vidim ljude bez boja,vidim starce kako zive svaki dan isponova bez razmisljanja tek lijepog kajanja.
Dali cu ja jednom takav biti,neznam prihvacam da vec jesam koracajuci tako izvorom sjecanja.
Imala je osmijeh,ali ruke hrapave kojima mi zivot otme u dimu izdaje.
Post je objavljen 15.01.2006. u 11:07 sati.