Prije nisam mario,za ljubav i za dusu
nisam ni pjesme pisao,a tad mi oci zakisu

Jedne noci besane,na prozoru one moje
kose posve ledene,vidjeh svoje snove

eh odavde,odzdole,tesko je bilo vidjet odsjaj njen
al ni sum nit nocne more,nemogu sprijecit jedan tren

onda kad oci nam se sretnu,pogleda smirena
nalik na pricu onu davnu,ljubavnika iskrena

evo sreco ja cu glumit viteza,jahat cu na konju bijelu
a ti budi moja princeza,u ruci imaj pjesmu moju

pricam tako sapatom,cuje me samo sova stara
placem tako molitvom,nitko ne odgovara

eh tuzan sam jer proso je,pogled njen ukradeni
pa sad neznam kuda,gdje,dal opet u san besani

no hodat ulicom mi draze,il bar sjedit na klupici
pitam se dal ju neko ljubi ili joj laze,nikad mojoj golubici

meni treba da ju netko kao ja,vidi poput mene
al nece,nece nikada,ljubavi nevine

nek me netko ustipne,onako izgleda praznovjerna
pa da mi dusa stalno se ne stegne,zbog tog mirisa opojna

no nista meni ne pomogne,nit godine ni druga
rane zalijecit nemoze,zaboravit sto je tuga

jer nisam ja od onih,sto voze uz sustav zvuk
ja sam vise od starih,meni je drazi sovin huk

eto kisa opet pada,a u meni zelja jedina
dok se toplina raspada,dah njenih usana

u meni hoda zivi miris,i jedan korak plavi
nema rijeci nepostoji opis,jednostavno znam da je onaj pravi

njezin ugodan smijesak,njena halja roza
njen stalan korak,njena u vjetru kosa

sve je njeno, u dubini mene,
cak i u tami netko,podsjeca na sjene

a tako sve pomalo podsjeca,i tihe samotne jeseni
i zelena vedra proljeca,da za njom mi dusa sivi

ko mi uze pogled taj,srecu u dasku vjetra
ko mi ljubi moj san,moj smisao svega

tad zaskripe vrata ulazna,ruka zadrhti srce stade
dal ova pjesma nije prolazna,dal jos ima nade

a njen korak plavi,u mojem smjeru dolazi
dok srce zubori,njeno lice me osvijetli

kaze onda jednom rijecju,sve sto u zivotu zelio sam
unese ume bijelu srecu,mekih toplih usana

e pa tad mi u trenu,ironija i podsmijeh ko vlak odu
sve tuzne misli nestanu,kao kisa prestanu

ni na jezeru ples labuda,nit zov na planini vila
pa ni krv jednoroga,nisu vrijedni njena dodira

za ruku i pod leda,zagrljeni ispod nocnog neba
dok nas ljubav gleda,hodamo tako ja i princeza



........za nekog kome ovo nista ne znaci

michel