Pisem rijeci
male kule uspomena
ogledalo u davnini
nekog modrog vremena
kao ptica,meni utjeha
u sklopu slova sleti
no nestade osmijeha
te se pitam gdje si
mozda pod nebom plavim
u narucju vitkom
ili u satima ranim
sa suzom dalekom
sanjam tako svjetlo dana
zavjesu i prozor modri
u doba kad vlada tama
sreco moja gdje si
a u meni,polica prasnjava
bez uvjeta,slobodna
gdje prezimi lijepa djeva
srca mog ranjena
Gdje si
09 listopad 2005komentiraj (25) * ispiši * #