I danas znam pogledati kroz prozor.Ali jedino što vidim su grafiti,prije obični natpisi,puni mržnje,vidim djecu kako udaraju i ismijavaju najmanjeg iz svoje skupine,vidim djevojke koje umjesto da gledaju u oči svojih odabranika,gledaju u kotače njegova motora.
Što se dogodilo,kada je novac postao važniji,kada se izgubila savjest,
kada se sve okrenulo na gore.
Tko je odgovoran za to.
Tko je kriv,dali je ikad postajao mir.Što je to tužno u nama da prenosimo mržnju s koljena na koljeno dajući joj uvijek toliko potrebnu svježinu.Što je to u nama da čuvamo ,poput brižnog roditelja svoga jedinca,prostor za osvetu,da pobjedimo.
Svi bez razmišljanja uvijek znaju da žele prekrasan mirni svijet,svi
sanjaju taj san i svi su ga izgubili.
Otela ga je neka djevojka svojom prevarom,uništio ga je pijani neoprezni vozač,smanjili su ga ostali koji su svoj san već izgubili
pa sada ruše nade drugima,braneći svoje logično razmišljanje i
dokazivajući svoju nadmoć,ironičnim dosjetkama i sarkazmom,
podcjenjujući svakoga ko se imalo izdvaja,koji je sačuvao malo nevinosti,netaknutosti ljudske zlobe u sebi.
Vlada hedonizam,a ipak nitko ne uživa.
Svi misle na sebe,a opet nitko nije sretan.Zašto?
Jer nam je ugrađena savjest da je sve uzalud,da nije nitko važan,da odlučuju neki drugi,da se bolje ubiti vodkom,puškom,posve je svejedno.Ugrađen je osjećaj da je prekrasan svijet samo priča za
malenu djecu,bajka.
Bajka u kojoj se nešire laži,u kojoj nema ljubomore,u kojoj nema sarkazma,bajka u kojoj nismo sami.
Ah a bajke su kao legende.
Nekad su se zaista dogodile.
Osvrčem se oko sebe i tražim sreću.Nigdje ništa.
Tada mi pred očima zablista prelijepa bijela ptica raširenih krila.
Trenutak sam ju gledao,a onda je odletjela.
Gdje je odletjela.
Izgubljeni san
06 lipanj 2005komentiraj (11) * ispiši * #
