U daljini se čuje pjev ptica, a ispod starog stabla na kamenoj ulici
obrisi iz daljine počinju poprimati oblike.
Sedmorica vojnika i on usmjerava automatskim puškama zarobljenike
prema šumi.Mržnja im se kao zlato sjaji u očima.
Od kuda njemu tolika mržnja da odvodi šestoricu civila jednim prašnjavim putem prijeteći im smrću.Kako on prekrije savijest,dali ga duh preminulog kasnije noću proganja,dali se on opravdava sa nečime,
dali bilo šta može opravdavati takve bespoštedne zločine.
Zašto muči zarobljenike tjerajući ih da puze,zašto ih pritom
psuje i pljuje,zašto ih gleda sa takvom zlobom u očima.
Automatska puška i sedmorica vojnika oko njega daju mu sigurnost,
moć,zadovoljstvo,sada može raditi što hoće.
A šta su mi ti ljudi skrivili?
Ništa.Zovu svevišnjeg drugačijim imenom,drukčije se mole,rade
sve šta on mrzi.
A njega ne dira ni plakanje,a ni hrabro odupiranje plakanju.Smrt im
je blizu.On ju sada priziva.On je sada njezino utjelovljenje.
Laže misleći da samo slijedi zapovijedi.Nitko se time nemože opravdati,svatko u svakome trenutku života sam odlučuje svojom voljom šta učiniti.
A šta njega natjeruje da ih četvoricu ubija pucnjevima sa leđa,vezanih ruku,polegnutih na travu.
Zašto preostalu dvojcu natjerava da nose mrtve,svoje poznanike
u šumu,negdje daleko od očiju,u nekakvo grmlje.Zašto ih ponovno muči i tjera da puze naprijed,pritom ih opet psujući.
Zašto se njemu pridružuju ostali i sad zajedno,kao da ih nešto povezuje,pljuju nesretnike koji rade sve šta im biva naređeno iako znaju da im nema spasa.
Dali se nakon nekoliko hitaca on osjeća pobjednikom,uzvišenijim nego trenutak ranije.On odlazi.
Zašto mu se oči tako jasno sjaje.
A dan je bio sunčan.ptice su pjevale,trava je pozelenjela,srne su
se skrivale iza obrisa drveća.Jedina nelogičnost u ovoj praiskonskoj slici prirode bila su dva trupla raskrvavljena u travi,nalazeći se nedaleko od četvorice mrtvih,vezanih ruku u grmlju.
A tako je lijep dan bio.
Sjaj u očima
04 lipanj 2005komentiraj (2) * ispiši * #
