Volio je odlaziti do nje,do njezine kuće.Nadao se da če ju ugledati,bar na trenutak.
Kada bi ga netko,onako iz puke dosade odlucio pratiti vjerojatno bi se nasmijao,jer na pocetku ulice on bi hodao tako da je gotovo trčao,sve u želji da što brže stigne,a kad bi se približio svom izvoru sreće usporio bi poput nekog djeteta koje je naišlo na omiljenu igračku u izlogu,samo da što duže ostane.
Nekoliko je puta ostao i sjediti u parku u blizini,ali to se rjetko događalo jer bilo ga je sram sjediti,poput nekog starog čudaka,sam na klupici.Ipak,sada se naslonio i uživao u zraku,u iščekivanju.
Smješio se,često je imao taj smiješak na sebi.Oni koji su ga poznavali
čudili su se toj pomalo suprotnoj pojavi kod njega.
Naime njegova je priča bila tužna,i za smijeh je u nju ostavljeno premalo mjesta.Otac mu je odavno tugu odlučio slomiti u što večem broju naručenih čaša,no ona koja je patila bila je njegova majka koja je prokockala život,staveči sve na ljubav,da bi joj se za uzvrat vratila samo nevjera i mržnja.Godine su od nje učinile nesretnu i nervoznu osobu.
Nijedamput se mjesec nije popeo a da se iz njegova doma nisi čuli uzvici puni tuge i mržnje.
Začudo,njemu je bilo svejedno.On je več odavno potpisao i predao potvrdu o nesretnom djetinjstvu i nije se zamarao time.
Disao je za nju.Disao je za tu prekrasnu dugačku plavu kosu.
Tako se lijepo osječao kad bi se prisjetio njezinog lica.
Bila je lijepa,kao mjesečev odraz na mirnom tihom jezeru,želio ju je više od želje za životom.Iz misli ga je izvukla igra smedeg lisca negdje ispred njega.Podigao je pogled i u čudu shvatio da gleda u nju.
Kako je bila prekrasna.Vitka,prelijepa,sa onim pogledom u sebi.
Osjetio je njezinu blizinu,ali osjetila je i ona njegovu.
Gledao joj je usne.
Oh,kako ju je htio poljubiti.
Svaka sekunda njezinog pogleda,bila mu je najljepši dar koji je ikad poželio.Mimoišla se s njim.
Plava kosa vijorila joj se na laganom povjetarcu,a na licu joj
se pojavio maleni smješak,upučen njemu,samo njemu.
Radost i sreća bili su mu sada urezani u pogled,te on uzvrati smiješak.Duboko u sebi pojavio se nekakav čudni osječaj,toplina,sreća;
Nije znao.Nije bilo ni važno.
Odlazeći okrenuo se i pogledao još jednom u njezinom smjeru.
Sunce je prekrasno isijavalo svoje lebdeče zrake,vrt punih ruža disao je ljepotom,šarene ptičice na predivno su zapjevale, poskakujući na grani,ali ta kosa,ta duga plava kosa,prirodna,zamišljena,prelijepa.
Ah,ta duga plava kosa zasjenila je sve.