nedjelja, 14.09.2014.
sfi test blog
- 20:58 -
srijeda, 09.01.2013.
- 17:34 -
subota, 02.06.2007.
More
Život je nemirno more, ne znamo gdje je kraj ,
ne slutimo dubinu,
čas te miluje , šapuće nježno iz svoje nepregledne modrine
a onda iznenadi i udari , razbija svom silinom ,
pjeni se , vrije .
Moje more bez obala , bez luke i otoka,
nemirno moje more puno oluja ,
vjetrova koji nemilosrdno šibaju i raznose .
Prepuštam se mom moru
iscrpljena i bez snage , posrćem i padam ,
molim se , providi mi neku mirnu luku
da se sklonim od silnih nevera
da podnesem svoju pokoru ...
Pokaži mi stazu kojom ću kročiti -
biti na pučini ili brod u boci ...
Kada padnem podigni me , kada plačem obriši moje suze ,
budem li tužna razvedri me .
Budi moje mirno more.
- 22:44 -
nedjelja, 27.05.2007.
U kamenu
Kameni ljudi , kamene misli , srce od kamena ...
U kamenim kućama naša sudbina,
kroz kamene ulice prohujala vremena
u kamenu upisane riječi
svjedoče nam daleku prošlost .
U kamenu je naša snaga ,
na njemu se odmaramo kad smo umorni
po njemu hodamo uspravno i ponosno...
A kada se utrne naša svijeća ...
Kameni spomen našem postojanju .
- 23:01 -
Možda
Ko u nekoj bezvremenskoj zoni
sama sam na hridi života , ponad uzavrelog mora
koje me udara i razbija na komadiće.
Polako sastavljam te krhotine jer moram dalje ...
U mislima odlutam do beskraja , daleko
tamo gdje se nitko našao nije .
Omamljena mirisom nemirnog mora , krikom galeba ,
vjetrom što lomi i raznosi granje borova ,
kapljama sa mokrih listova agava .
Osluškujem , čekam ...
Možda zrnce radosti u moru ljudskog bezumlja ,
stisak ruke zalutalog prolaznika ,
davno ugasli osmijeh na licu umornog putnika
... kroz život .
Možda smisao ljudskog postojanja ,
smisao nečega što niti ne postoji -
a ja uporno čekam da se desi .
- 16:40 -
