nedjelja, 27.05.2007.
Možda
Ko u nekoj bezvremenskoj zoni
sama sam na hridi života , ponad uzavrelog mora
koje me udara i razbija na komadiće.
Polako sastavljam te krhotine jer moram dalje ...
U mislima odlutam do beskraja , daleko
tamo gdje se nitko našao nije .
Omamljena mirisom nemirnog mora , krikom galeba ,
vjetrom što lomi i raznosi granje borova ,
kapljama sa mokrih listova agava .
Osluškujem , čekam ...
Možda zrnce radosti u moru ljudskog bezumlja ,
stisak ruke zalutalog prolaznika ,
davno ugasli osmijeh na licu umornog putnika
... kroz život .
Možda smisao ljudskog postojanja ,
smisao nečega što niti ne postoji -
a ja uporno čekam da se desi .
- 16:40 -
