subota, 02.06.2007.
More
Život je nemirno more, ne znamo gdje je kraj ,
ne slutimo dubinu,
čas te miluje , šapuće nježno iz svoje nepregledne modrine
a onda iznenadi i udari , razbija svom silinom ,
pjeni se , vrije .
Moje more bez obala , bez luke i otoka,
nemirno moje more puno oluja ,
vjetrova koji nemilosrdno šibaju i raznose .
Prepuštam se mom moru
iscrpljena i bez snage , posrćem i padam ,
molim se , providi mi neku mirnu luku
da se sklonim od silnih nevera
da podnesem svoju pokoru ...
Pokaži mi stazu kojom ću kročiti -
biti na pučini ili brod u boci ...
Kada padnem podigni me , kada plačem obriši moje suze ,
budem li tužna razvedri me .
Budi moje mirno more.
- 22:44 -
