Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Neki dan mi je netko rekao da kad pričam pred 100 ljudi (toliko nas je na godini) izgledam opušteno i prirodno.
Odlično je kad svi šute i slušaju što imaš za reći, a tebi se iza leđa tresu ruke, gestikulacija ti je pretjerana, i konstantno se bojiš da ćeš se zblamirati, u isto vrijeme povratiti pred svima od nervoze i ukočeno se smješkaš da sve to prekriješ.
Al da, osim akutnog napada treme, baš se dobro snalazim kad pričam pred 100 ljudi. :D
Tvoj laptop i ja smo raskrstili.
Desilo se to da mi je pokušao dati nogu. Rekla sam mu ne budi papak i pogledaj me barem jednom. Onda se on narogušio i pokazao mi srednji prst. Lažem, nije, stvarno sam sklona pretjerivanju i dramatiziranju.
Voljela bih da sam sposobna napisati kao neki krasni tekstuljak i ubaciti linkove umjesto pojedinih riječi. To je kao moja genijalna ideja šta ćemo s linkovima ljudi koji su mi dragi. Na žalost, svaki moj pokušaj je ispao jednako očajan kao i ovaj u kojem ću ostaviti svoje glupe nedovršene rečenice koje
***
Nisa-Mjesečeva-Analestrija-Ura-Dijete-Mrezni Pretrazivac-Ithiriel-Nellie-Antirevolucija-Nemezis-Banijanac-Udovac-Gorski vjetar
I ne mogu se više sjetit ovako napamet. -.-''
***
Tužno je kad ljudi odu, al jebiga, ne moš im se petljat u živote.