Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Želim spavati. On se probudi prije mene, ne sjeti se ogrnuti dekicom da ja još malo spavam, nego upali glasnu puhalicu i radi sve normalno bučno kao da me nema tamo.
Probudim se tako nadrkana na njega, jer nisam neki jutarnji čovjek.
Onda me još ignorira jedno 10 minuta, tek onda me kao pita kako sam.
Jebem ti mater, probudio si me. Tako sam.
I jebem ti kategorije.
Tvoj laptop i ja smo raskrstili.
Desilo se to da mi je pokušao dati nogu. Rekla sam mu ne budi papak i pogledaj me barem jednom. Onda se on narogušio i pokazao mi srednji prst. Lažem, nije, stvarno sam sklona pretjerivanju i dramatiziranju.
Voljela bih da sam sposobna napisati kao neki krasni tekstuljak i ubaciti linkove umjesto pojedinih riječi. To je kao moja genijalna ideja šta ćemo s linkovima ljudi koji su mi dragi. Na žalost, svaki moj pokušaj je ispao jednako očajan kao i ovaj u kojem ću ostaviti svoje glupe nedovršene rečenice koje
***
Nisa-Mjesečeva-Analestrija-Ura-Dijete-Mrezni Pretrazivac-Ithiriel-Nellie-Antirevolucija-Nemezis-Banijanac-Udovac-Gorski vjetar
I ne mogu se više sjetit ovako napamet. -.-''
***
Tužno je kad ljudi odu, al jebiga, ne moš im se petljat u živote.