Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
about
Baš sam isprazna. Ali sve se ionako vrti oko mene.
Piši mi. Ako ti se hoće. klakup@yahoo.com
Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Danas smo popile koju i pričale o djedovima i bakama.
O obitelji, užoj i široj, i tako specifičnim svađama oko zemljišta. Pa, o tome smo bar počele.
Završile smo na našim životnim partnerima i cendranju.
Voljela bih da imam više raznolikih priča za ponuditi.
Voljela bih da s njom mogu biti ja, ali izgleda da smo "s drugih planeta".
Slušalice koje sam uzela za pisanje posta ne rade. Mislim, jedna ne radi, nije na oba uha, pa nije neki gušt tako slušati muziku i pisati. Mogla bih opet napisati nekakve introspektivne romane. O tome kako radim stvari iz ljubavi, ne iz gluposti i nemoći, i kako moje radnje iz ljubavi nalijeću na glupost i djetinje ponašanje.
Ali ne mogu zapravo, jer nemam slušalice. :)
Možda je tako bolje.
Sjetila sam se kako nikad nisam imala prilike preboliti jednog, a već sam bila s prijateljem.
Cijeli dan slušam povezane pjesme. Ne mogu više.
Da sam dužna pisati naslove, ovaj bi se zvao "zaljubt ću se sutra".
Objavila sam recept na coolinarici.
Ima par dana od tog. Razmišljala sam da bih trebala više svojih low budget recepata objaviti na coolinarici.
Uglavnom, sjetila sam se kako sam failala kad sam išla radit grah s kobasom od veprovine.
Na žalost, radila sam ga prvi put prema vlastitom nahođenju, al sam zaboravila na grah u vodi, pa se močio dva dana. Nije mi bilo logično da ću ga trebati kuhati manje ako bude duže u vodi.
Tako se grah skuhao u roku od pola sata, a kobasa nije bila ni blizu gotova. :D
Umjesto da sam se poslužila maminim primjerom i pokušala popravit stvar, na žalost, prevladao je tatin temperament, pa je sve završilo u WCu, a kobasu je pojela mačka.
Mislim, kojoj još normalnoj osobi propadne kobasica od veprovine zato jer je dva dana zaboravila na grah?
Jučer sam otišla kući s faksa s namjerom da prekinemo.
Ljubav mi već dugo ne liči na ljubav, i sposobna sam s vrha jezika prosuti divne rečenice pune boli.
Jučer je bio zadnji dan da mi nije bilo dopušteno izražavati svoje misli, osjećaje i potrebe.
Dugo sam se bojala. I jučer sam se prestala bojati.
Možda i jest muškarac mog života, al vjerujem da mora još dugo putovati do toga.
Odrasti. Osvijestiti se. Razvijati se. Živiti i pustiti da živim.
Danas sam ga otpratila na put. Nismo se stigli ni poljubiti.
Razmišljala sam da počnem pisati 365 projekt.
Ali počela bih od nekog okruglijeg datuma. Tipa mjesec dana prije svog rođendana.
To bi značilo da ću početi odbrojavati, pa ako ga uspijem dovršiti (jer sam poznata po tome da ne dovršavam stvari koje sam započela), da ću se vratiti na napredovanje. :)
Uglavnom, ne vjerujem da će to biti išta posebno, ali treba se držati par pravila, elte.
Tipa, moram svaki dan napisati bar crticu nečeg.
Moram priznati da je puno zabavnije raditi 365 projekt s fotografijama, al nikad nisam bila pretjerano dobra u tome, i da stvar bude bolja, nemam pojma di mi je digitalac. :) U svakom slučaju, kad krenem, znat ćete. :)
Uvijek se oduševim kad guglam nešto što sam napisala prije tristo godina i google mi ne izbaci ništa.
Budući da sam zadnjih par dana naletila na par plagijata i na blog borbe protiv plagijatora, veseli mi da moja sranja nitko ne plagira jer zapravo ne vrijede plagiranja :D
Stoga, baš mi je drago da pišem mediokritetna sranja koje nisu poželjne plagijatorima.
Ovo nije post koji tjera ljude da mi pišu kako sam divna.
Nego da se vesele sa mnom ako ih nikad nitko nije plagirao, a pišu radi osobne grafomanije, ne radi dobre publike. :)
Jedva čekam doć doma i zapalit cigaru u svom krevetu igrajući igrice na fejsbuku koje me nerviraju do zla boga.
Zapravo, ne volim ići doma ako nemam nekog neodgodivog posla, ali zaista sav taj posao više ne smijem odgađati.
Ovrha mi je sjela na sve račune, a svaki put kad ostanem bez para mislim da su me našli. :D
Veselim se što ova država u kojoj sam nije izručivala ranije. A nije ni ovo neki prijestup. Valjda neću završit u ćuzi prije neg sam odradila praksu i počela raditi u struci. :D
Jednom su me u Rijeci legitimirali jer sam kupovala mlijeko u gradu iza 3 u jutro.
Prokleta želja za kakaom iza ponoći.
Hvala bogu da sam razvila intoleranciju na mlijeko.
Želim spavati. On se probudi prije mene, ne sjeti se ogrnuti dekicom da ja još malo spavam, nego upali glasnu puhalicu i radi sve normalno bučno kao da me nema tamo.
Probudim se tako nadrkana na njega, jer nisam neki jutarnji čovjek.
Onda me još ignorira jedno 10 minuta, tek onda me kao pita kako sam.
Jebem ti mater, probudio si me. Tako sam.
I jebem ti kategorije.
Tjedan dana nakon, Šljiva je zelena i bijela.
Temperature su ispod nule, kao da je to jedini smjer kojim bi mogle ići.
Sjedi mi slon na prsima, fokusiram se da se ne fokusiram na bol.
Fokusiram se da se fokusiram na bar dvije pozitivne stvari.
Tjedan dana nakon, Sve će proći.
Neće biti zatezanja, ni škripanja nepodmazanog daha,
Neće biti propalih planova ni nedostatka financija.
Samo prošapćem tihu molitvu, i opet sam kao nova.
Poželila sam jučer kao normalan čovjek pisati naslove.
Ali kao što me ni postovi ne idu, moji naslovi nikad nemaju veze s onim šta pišem.
Osim kad pišem formalne mailove i kad već dobijem temu za seminar.
Muči me sadašnjost i nedostatak planova za budućnost.
Ne mogu na jogu jer me bole leđa.
To me frustrira.
Ti baš voliš tu pjesmu.
Pa ono, zapravo mi se čini kao da sam ju ja napisala negdje u glavi, a Elemental ju ostvario.
Prođe tako sedam godina.
Ona se zeza da većina brakova uđe u krize i raspada se nakon sedam godina.
Danas ćemo zapaliti godišnjičku pljugu i gledati kako stvarnost postaje toplija.
"Ko prsti jedne ruke prijateljice, vjeruj mi, znam da ne čuješ to često, hvala na ljubavi"
Ova scena vani je super.
Velika debela crno bijela mačketina.
Veliki bijeli opasno izgledajući pas koji nije moj,
koji je najpreplašenija i najnježnija maza, ponizna cijela, trese se kad posegneš rukom da se upoznate.
I ja s laptopom i cigarom.
Sve očekujem neki fajt između četveronožaca. Znam tko bi pobjedio.
Umjesto toga.
Gledamo se.
Jedva čekam da mi prolista ova amula ispod prozora, da ne moram više navlačiti zavjese.
Slučaj je htio da zgrada preko puta ima dobar pogled na život u mojoj sobi.
Sašila sam zelene zavjese od indijskog prekrivača za kauč. Sada imam zavjese, ali ionako nemam kauč.
Također nagađam da je vrijeme za proljetno čišćenje, čujem da žene to rade. Pa bih mogla i ja.
Al mačke se još nisu prestale derati. Veljača je prošla ko ništa. A najviše se para potrošilo u tih 28 dana.
Dijeta na koju sam stavila svog konja nalaže mi da tražim sve vrste kuhanog povrća bez dinstanja luka i češnjaka.
Već sam kuhala varivo od mahuna, varivo od slatkog kupusa, i varivo s mrkvom i tikvicama.
Ukoliko vam pada na pamet još neko povrće koje bih mogla na varivo, slobodno me prosvijetlite. :D
coolinarika mi ne pomaže, jerbo ne znam šta tražim. :D
Kvragu, nema taga "Recepti".
Slavit ću rođendan kad se vrate lastavice.
Ionako sam najstarija u društvu pa me zezaju persiranjem.
Na dane se osjećam starije ili mlađe, na koncu je svejedno, kosti s promjenama vremena bole ionako.
Volim se probuditi lijepa kao curica, pa se obući u šarene haljinice i pričati nepovezane pizdarije.
Šteta što su takva jutra tako rijetka.
Baš sam isprazna. Tvoj laptop i ja smo raskrstili.
Desilo se to da mi je pokušao dati nogu. Rekla sam mu ne budi papak i pogledaj me barem jednom. Onda se on narogušio i pokazao mi srednji prst. Lažem, nije, stvarno sam sklona pretjerivanju i dramatiziranju.
Voljela bih da sam sposobna napisati kao neki krasni tekstuljak i ubaciti linkove umjesto pojedinih riječi. To je kao moja genijalna ideja šta ćemo s linkovima ljudi koji su mi dragi. Na žalost, svaki moj pokušaj je ispao jednako očajan kao i ovaj u kojem ću ostaviti svoje glupe nedovršene rečenice koje
***
Nisa-Mjesečeva-Analestrija-Ura-Dijete-Mrezni Pretrazivac-Ithiriel-Nellie-Antirevolucija-Nemezis-Banijanac-Udovac-Gorski vjetar
I ne mogu se više sjetit ovako napamet. -.-''
***
Tužno je kad ljudi odu, al jebiga, ne moš im se petljat u živote.