Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Tamo gdje bih trebala potražiti unutarnje ozdravljenje.
Lijepo je, plavo, beskrajno, slano, promjenjivo, surovo.
Poniremo, pa sletimo, i onih par sekundi bestežinskog stanja.
I adrenalin, i srce koje lupa panično, kao da mu je to zadnje.
I sve brige kilometrima otkucaja iza.
I vjetar u kosi, i silina sunca, i okus na usnama. Najintimniji.
Onda se prepustim instinktu za preživljavanje i puštam sigurnosti.
Svjetlo postaje intenzivne žute boje, i znaš ono, kad osjetiš da si najbliže svojoj esenciji?
Tamo bih trebala opet pronaći svoje unutarnje ozdravljenje.
Tvoj laptop i ja smo raskrstili.
Desilo se to da mi je pokušao dati nogu. Rekla sam mu ne budi papak i pogledaj me barem jednom. Onda se on narogušio i pokazao mi srednji prst. Lažem, nije, stvarno sam sklona pretjerivanju i dramatiziranju.
Voljela bih da sam sposobna napisati kao neki krasni tekstuljak i ubaciti linkove umjesto pojedinih riječi. To je kao moja genijalna ideja šta ćemo s linkovima ljudi koji su mi dragi. Na žalost, svaki moj pokušaj je ispao jednako očajan kao i ovaj u kojem ću ostaviti svoje glupe nedovršene rečenice koje
***
Nisa-Mjesečeva-Analestrija-Ura-Dijete-Mrezni Pretrazivac-Ithiriel-Nellie-Antirevolucija-Nemezis-Banijanac-Udovac-Gorski vjetar
I ne mogu se više sjetit ovako napamet. -.-''
***
Tužno je kad ljudi odu, al jebiga, ne moš im se petljat u živote.