Got 9 lives like a cat,my ass still fat, swagga sick,oh this cutie is thick :P

četvrtak, 12.06.2008.

neznam zasto

da znam ,rekla sam da necu u 6om nist pisat jer imam ispita uvrh glave...
al jednostavno moram malo se ispricat...
dođe mi nekad da padnem u depresiju a opet drugi dan si kazem ,ma ajde bori se, mozes uspijet.
Imam toliko toga za napravit, da se nekad nađem utopljena u svemu tome. I o tome ne zelim nit ne mislim ic razgovarat sa bliznjima jer to nema smisla, jer je to moja borba, i sažaljenje mi ne pomaze. sažaljenje me ne dovodi natrag. Toliko toga radi protiv mene, da se covjek jednostavno pita, zašto? koji vrag ono? ima osoba koja u zivotu nisu nista ucila i ti prolaze. ti jednostavno imaju najbolje scenarije. ja? ja konstantno se moram borit za ikakvu trunku sreće. nikad nisam dobila nista na pladnju, kod mene se nista nije podrazumijevalo... oces od ljubavi pa do skole. i dođe mi dosta. dođe mi da jednostavno odustanem. al onda znam, da posto meni nikad ne dođe samo od sebe, bi propala. drugi dan mi od svog tog jada ...dođe da se borim..da si kazem ..jos ova godina iva, kada se vratis sve ce doc na svoje mjesto... no to je isto jedna moja utopija jer ja nikad nemam normalnu godinu. i kazem si 2007/2008 ce bit bolja, puno bolja, jer me 2006/2007 dotukla na dno. sve što nekako imam, moram s objem rukama drzat jer ce inace otic i to je onaj najveci strah... vezes se za nesto, a sve radi protiv tebe da pustis. otisla sam ne daleko u smislu milja, al daleko od svega sto znam, misleci kako ce bit lakse, al varala sam se...
dosta mi je biti neki prezivjeli...
htijela bih barem u jednom periodu biti koja živi...
dijelic osjecaj toga dobim u zg i onda ne zelim ic doma, nezelim se vratiti u to sto se vracam. u tu realnost da nije sve kao u bajkama.. da nema toga da kad padnes da te odjednom netko pokupi i sve dobro zavrsi... u mom slucaju dizem se sama svaki put kad padnem,jer me nema tko dići. i ono uspijem se dici i odlucim da cu sve dat i da cu naucit treci jezik...no sto ako oni odluce da me nece? sve pada u vodu jer gubim srecu. zgubim to za kaj sam se cijelu godinu borila i zbog cega? zbog toga kak se nekome drugome sprdne...neznam..sutra cu mozda na ovaj clanak drugacije gledati. mozda cu bit opet ona ponosna Iva i mozda cu si utuvit opet da sve mogu...al nije lako, nikad se necu naviknut sama podizati na noge.

ajd pusa kiss
- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.