siječanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bezveze
Gadura
Ivona
Sendy
Matea
Plavookizavodnik*ima puno dobrih savjeta
Kristina*ovaj blog obavezno posjetite,cura je zakon!
Eda
Marta
Ivona 2
Ana
Pamela
Tihana
Molim vas, pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
(> < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko. Kopirajte ga na svoj blog i tako mu pomognite na njegovom putu do Svjetske Dominacije!!!
Evo jos jedan tekst........valjda je zanimljiv...meni je ....kome nije nek ne cita...
Dobrodošli u Strathmore, Škotska, dvorac Glamis. Mjesto nakon kojeg vaš život nikada više neće biti isti. Mjesto na kojemu se pojavljuju sakae sablasti, mjesto koje je posjetio i sam Sotona, mjesto u kojem je u pokeru izgubljena duša zauvijek završila u zagrljaju zla...
Činjenica da su se unutar dvorac odigrale razne neobjašnjive stvari, te da su ljudi unutar njega gubili zdravu pamet NEPOBITNA JE... Šta se zapravo događalo oko ovog ukletog mjesta. Vlasnici dvorca, točnije njihova loza, živi su i danas. Porodica grofova od Strathemorea. A, sada da vidimo šta se zapravo događalo u Glamisu. Izvor i početak jeze Glamisa vežu se za 1034. godina kada je kralja u jednom od glavnih salona mačevima sasjekla grupa pobunjenika. Mrlja krvi sa poda se nije izbrisala ni dan danas. Uvijek je jednako crvena, a svi pokušaji pranja su propali, i dan danas nakon skoro 1000 godina. No, krvavi pod je samo sitna zvijezda u svemiru paranormalnih aktivnosti koje ovaj dvorav zaposjedaju i dan danas. Sama ideja o "zvaničnom" prokletstvu Glamisa datira tek iz 17. stoljeća kada se je počelo govorkati da je Patrick od Strathemorea (tadašnji vladar) personifikacija ZLA. Dvije priče koje kruže oko Patricak nikada nisu objašnjene, a i dan danas istjeruju pamet iz onih koji se ohrabre uči u krug dvorca (o ulasku u zgradu da i ne razmišljamo). Skoro pa 100% je bio otac degenriranog i nakaznog djetea koje je nastalo križanjem rođaka u familiji, dok druga kaže da je izgubio dušu kartajući sa đavlom...
Degenerirano dijete prikazano je na nekoliko slika u odajam dvorca dok je slučaj "đavo" glasi ovako: grof je jedne noći, prazničen noći, kockao sa prijateljem i u pianom stanju rekao da ga boli ku**c što je praznik i da im se može pridružiti i sam đavo, što se i dogodilo. Kartajući sa đavlom izgubio je dušu, a 3 sablasna igrača veoma često kartaju još i dan danas. Još jedna priča koja kruži dvorcem je ta da postoji tajna prostorija, za koju ne zna niko osim čalnova grofovske porodice starijih od 18 godina. Ta je priča djeimično i dokazana tima da dvorac ima 2 prozra više gledajući s vana nego iznutra (dakle postoji prostorija koja nije istražena). Sljedeća priča je o sivobradom muškarcu, koji noseći teške okove goni svakoga ko se usudi priči dvorcu...
Spomenuti ću još neke priče koje se vežu za spomenuti dvorac i za neke povijesne događaje. Jedan od čalnova grofovske obitelji je primio slijepe putnike u dvorac, te zaboravio na njih i ostavio ih da umru od gladi. Ovi su jedući jedni druge postali kanibali, dok se njihove lutajuće duše i dan danas nalaze u dvorcu. Ipak, pored svih strašnih priča i mrtvih duša koje su se naselile u Glamisu za vijeke vjekova, najstrašnija je ta da spomenuto mjesto samo do sebe izaziva nelagodu i odbojnost. Pri samom prilasku u jednom se trenutku izgubi želja za ulaskom. Da li je ta jeza uzrokovana strašnom tajnom vladajuće porodcie o kojoj se govorilo više nego o svemu ostalom. Tajna vladajuće porodice ni dan danas se ne zna. Mogu je saznati samo članovi porodice na dan kada napune 18 godina. No, kakva to tajna kopka porodicu Strathmore. Više članova obitelji izvršilo je samoubojstvo ili izgubilo zdrav razum na 18 rođendan, tj na dan saznavanja tajne. Preplašeni stravom svoga roda, članovi obitelji u moderno doba odbijali su saznati tajnu. Da li je osim jeze, Sotone, sablasnih kartaša, sivobradog fantoma, sakatih duhova, crvene mrlje, tajne vladajuće obitelji, neobjašnjivih noćnih zvukova, ludila i smrti mnogih posjetitelja i stanovnika, fantoma iz najviših tornjeva, lutajućih duša kanibala i degeriranog djeteta u dvorcu nalazi još štogod. Bilo tu još nečega ili ne, mislim da je ovo vama čitateljima više nego dovoljno da spoznate o kakvom se mjestu radi.
I sto kazete????
Evo napisala sam i dvije pjesme...nisu tako dobre kao Anine pjesme...ali sta se moze ne ide mi pisanje toga...
*...Volim svoju obitelj...*
Obitelj moja velika nije,
Al' se svatko u njoj veselo smije.
Ljubav u nama svaki dan je veća,
A kada smo zajedno ispunjava nas sreća.
Ono što ne volimo to je svađa,
Jedna druga opcija nam je slađa.
U razgovoru je spas,
I to je put za složnost svih nas.
«Volim brata svoga,»
To je glas srca moga.
Zahvalna sam roditeljima što su me stvorili,
I vrata mog života otvorili.
Bez imalo sumnje usudim se reći,
Da dok imam obitelj uživam u sreći.
*...Molitva...*
U glavi mojoj postoji jedan glas,
On dolazi iz srca i želi svijeta spas.
Širite ljubav,širite dobrotu,
Jer samo tako vidjet ćete života ljepotu.
Svaku vecer pomolim se Bogu,
Što mi pomaže da mislim:
Želim,hoću i mogu.
Želim da svijetom mir vlada,
A za tu vjeru potrebna je nada.
Širite ljubav,širite dobrotu,
Jer samo tako doživjet ćete života ljepotu.
To bi bilo to za danas....nadam se da ste sve procitali i da cete ostaviti komentarcic.....
Pozzzzzzz svima
by:Pamela
Eeeeee.....evo i mene..... tek sam malo prije procitala post....
Fora je...eto ti pises jezive price a ja pjesme...kombinacija,
svaka cast....a stas....svako nesto....nema nista novo...
Klizaliste mi je svaku drugu smjenu zatvoreno..i to nije dobro...
Opet sam tu na msnu s Ivonom...a „ova“ Sendy bolesna...
Pa i ona bas zna kad ce bit bolesna...kad meni poprave komp...joj,
joj...Sendy,Sendy...a ne mora ni u skolu...al dobro...dosta...gdje
god se pojavim sam Sendy...aj sam nek ona ozdravi sto prije da
može u skolu,znam ja da njoj povijest jako fali................
Ugl...vec drugi tjedan skole...jos ne radimo nista posebno,
da je bar ovako cijele godine...pa to bi bilo divno...onda bi možda
rado išla....evo malo citam ostale blogove i mogu vam rec da su mi,
svi super...a posebn oni s biserima,pjesmama i to...ovih sam dana
opet pisala pjesme pa cu opet koju stavit da mal procitate...evo...to je
to moram sad pisat zadacu iz kemije...ostavite nam koji komentar...i to
je to od mene...slijedeci post ce vjerovatno pisat Pamela..i tako mi u krug...
Veliki pozdrav:Pameli,Tei,Edi,Nelli,Sari,Ivoni,Sendy da ozdravi da može sto prije u šk,
Tatjani,Ivani,Mateji,mom razredu,klizalištu i svima koji ga posjecuju bas
kao svima ostalima koje nisam spomenila....
by: Ana
........
Što si mi vrijeme ukrao?
Sto kad me nisi volio?
Srce si moje slomio,
život si moj polomio.
Što si zapravo mislio
kad si rekao:zauvijek cu te voljeti,
da li si onda razmišljao kako ce me boljeti.
Da li si razmišljao da kradeš nam vrijeme,
i da ti to oprostit necu moci,
bez obzira što si rekao one noci.
To oprosti bilo je radi reda,
pa covjece:moje te srce unutra gleda.
I dobro zna kad netko mu laže,
kad netko laž ko istinu kaže.
I zato ti zbogom još želim reci,
prije nego mi suze pocnu teci.
Ne želim da vidiš i znaš
da cu suzu pustiti za tobom,
ali ono što trebaš znati
jest:pomirit cu se ja sobom.
I kad te sretnem žaliti necu,
jer znat cu da srecem budalu najvecu!!!
By: Ana
.....
I tako nakon divnog sjaja,
došli smo mi i do kraja.
Svako veče dok divim se sutonu,
moje misli s tobom utonu.
I dok naša ljubav gasne,
tu nema neke poruke jasne.
Dok ti drugu curu ljubiš,
mene svakim trenom gubiš,
Dok sam ti govorila zbogom
i držala te a ruku,
zaboravila sam ja na muku.
Znala sam da nisam kriva,
i voljet cu te dok sam živa.
Te sam noči plakala do jutra,
a vec je bolje bilo sutra.
Volim te još uvijek,
to ne mogu kriti,
ali ne bih mogla opet s tobom biti.
To što kažem to je tako,
i znaj da mi nije lako.
Ova ljubav tebe nije bila vrijedna,
jer ja nisam bila tvoja,
nisam bila jedna!
By: Ana
.......
Dok smo sami u tišini ovog grada,
noc sve više oko nas sad pada.
I dok smo tako u mislima daleko od svih,
tebe ne bi mogao opisat ni najlijepši stih.
I dok pišem ovo sada,
suza mi niz lice pada.
Kad se sjetim kako smo samo sretni bili,
kako smo o buducnosti snili.
I kad si bio daleko osijetila sam kako si disao,
i mislila sam:to je života smisao.
Al nisam znala da lijepo traje kratko,
da je kasnije korko što je na pocetku slatko.
I kad se sjetim srce me boli,
zašto nestane ono što se voli?
Zašto nepravda ruši nam snove?
Kako da nađem ljubavi nove?
Kako da ih nađem kad za mene
postojis samo ti,
a s tobom su nestali i svi moji sni!!!
By: Ana
Evo jedan malo duži post....meni je dosta zanimljiv,a vi ga procitajte ako vam se da.....naišla
sam negdje na njega pa sam ga odlucila staviti na blog.....
Zbog manjeg prekršaja jedan čovjek biva sam zatvoren u ćeliji 14 D. Nakon svega nekoliko trenutaka čovjek je počeo vrištati. Tvrdio je kako je s njim u ćeliji čudovište sa svjetlećim očima. Priče o duhovima tih ukletih hodnika nisu bile rijetkost, no čuvari su ih smatrali čistim besmislicama i pričama za zabavu, te se nitko nije obazirao na urlanje "napadnutog" čovjeka iz ćelije 14 D. Vrištanje se nastavilo dugo u noć, sve dok naglo nije prestalo. Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata. Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelo ruku tog čovjeka, odnosno ne radi se o samo-zadavljenju. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto što kažu i danas vreba iz ćelije 14 D.
Nedaleko od Kalifornijske obale nalazi se otočić - nazvan po velikoj koloniji pelikana - Alcatraces - ime koje je s vremenom bilo skraćeno i danas poznato kao Alcatraz. Otok Alcatraz u povijesti imao je veliku stratešku važnost, te je na njemu uspostavljen vojni kompleks početkom 1850ih. Kasnije je kompleks pretvoren u jedan od najstrože čuvanih zatvora u kojem su boravili najveći kriminalci tog vremena, a vjerojatno najpoznatiji je bio Al Capone. Taj godinama najčuveniji zatvor, 1963. godine je zatvoren. No i tih 100injak godina koncentracije brutalnosti učinilo je svoje. Godinama su čuvari a kasnije i posjetitelji bili svjedoci mnogim "pojavama" duhova, koji bi se samo pojavili, te pred očima svjedoka stajali kao čovjek od krvi i mesa, da bi nakon nekoliko trenutaka ponovo nestali. Zvukovi stenjanja, vrištanja, agonije i boli izvirali su iz samih zidova bez ikakvog vidljivog uzroka. Cijeli otok je ispunjen jezivim osjećajem da nikada niste sami. Negativna vibra koja i danas postoji, prožima svakog tko stupi na taj otok.
U hodniku u bloku ćelija C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvori vrata hodnika kako bi vidio tko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali, a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovo pojavili. Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh, u uniformi.
Koliko god strah u kosti utjerivao blok C ipak postoji i mnogo strašnije mjesto u tom kompleksu. Blok D. Nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veće brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bilu u doticaju s vanjskim svijetom. Nisu smjeli raditi s ostalim zatvorenicima niti jesti u glavnoj kantini. Jednom tjedno su imali pravo na rekreaciju, a dva puta tjedno na tuširanje. Od 42 ćelije 36 su bile poput ostalih u kompleksu. No okrenute prema Golden Gate-u odakle su puhali hladni vjetrovi, a čuvari su znali upaliti dodatno hlađenje kako bi im boravak u ovim ćelijama učinili još nepodnošljivijim. 5 od preostalih 6 ćelija poznate pod nazivom "Hole" odnosno "Rupa", bile su namijenjene onima najtežim prestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa, a sadržavale su samo umivaonik, nužnik i žarulju koju palili/gasili čuvari. Madrac na kojem bi spavali preko noći, bio bi im uzet svakog jutra, nisu smjeli izlaziti niti do tuševa, nisu imali pravo na nikakvu zatvorsku literaturu, zatvoreni sami sa sobom i do 19 dana, tako suočeni s vlastitom dosadom. Zadnja ćelija - poznata kao "Oriental" je bila mjesto najgore moguće kazne. Bez nužnika, umivaonika i ikakvog svjetla, samo mala rupa u podu za nuždu i hladnoća. Ćelija 14 D s početka priče bila jedna od ćelija u "Rupi"
Danas posjetitelji i osoblje koje radi na otoku osjete "hladne točke" unutar bloka D, koji je popraćen intenzivnim osjećajem. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 °C od okolnih ćelija, a emocionalni naboj je najjači u kutovima.
Lovac na duhova Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu "stanuje" zao duh. Čim su vrata ćelije bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova..
Priča otoka Alcatraz je jeziva i sama po sebi, bez ikakve "pomoći" duhova i ostalih neobjašnjivih fenomena, no ovi paranormalni događaji nisu počeli samom izgradnjom kažnjeničkog kompleksa. Mnogo prije nego je Alcatraz udomio svoje prve zatvorenike, bio je poznat među Indijancima kao mjesto kojeg su se klonili, vjerujući kako se na njemu nalaze zli dusi.
Priče o neobičnim događajima s otoka danas su dobro poznate i općeprihvaćene iako nikad znanstveno utvrđene, što je Alcatraz-u donijelo nov i prikladan naziv među ljudima - Hellcatraz. Kako su očevici brojni, a mjesto vječno aktivno - lako se uvjeriti kako ovo nisu samo priče za laku noć, nekakva energija vlada tim područjem, bilo izazvana samim umom promatrača kao neka vrst autosugestije, ili joj je izvor u onoj drugoj strani postojanja.. Na kraju zar nije logično da mjesto koje je bilo svjedokom mnogih brutalnih smrti, bilo domom koncentraciji stravičnih misli uma s druge strane zakona, energijski ostane zapečaćeno kao UKLETO?
Ovo je zbilja jezivo........jednom sam razmišljala kako bi bilo zanimljivo otići tamo,ali nakon ovoga.....pa ne znam baš.
pozzzzzzz & kisssssss svima:
by:Pamela
Eto opet pocela skola.....vrijeme vani mi bas i ne odgovara........
led se topi....i kad ga vise ne bude.....sta cu onda????????
No dobro...u ovom postu sam dobila zadatak posebno
pozdravit jednu osobu.....Sendy.....danas smo dobili one
ocjene od prvog polugodišta....aj nisam ni tak loše prošla...
Šta da vam još kažem??? Upravo se dopisujem sa Sendy
ma ona je luda....naravno u pozitivnom smislu....s njom
nikad nije dosadno...uvijek ima neke „LUDE“ price...
al dosta o njoj...još cu napisat jednu pjesmu i to je to
do slijedeceg posta...
Veliki poZzZzZ:Pameli,Edi,Ivoni,Ivani,Tatjani,
ekipi s klizanja,mom cijelom razredu i naravno SENDY.......
San
U snu je sve lijepše...
Kad ti se netko sviđa
odmah te pozove van
i tvoja želja više nije san.
U snu sve što je ludo
ostvari se kao čudo.
Gdje god želiš možeš iči ,
jer češ tamo odmah stiči.
U snu ne moraš patiti,
u snu sve možeš shvatiti.
U snu samo sreča vlada,
i život je lijepši odmah i sada.
To je tako samo u snu,
a kad se probudiš opet si na dnu!
by: Ana
Evo ja na napisah post....mislim ipak je posebna prilika....
Da,da....meni je danas ROĐENDAN!!!!!!!!!!!!!
Pa,sretan mi rođendan!heh..
Želim si puno sreće,zdravlja i para!!!!!
A ja,dragi moji,pozdravljam naravno Anu,Teu,Ivonu i
sve iz mog razreda,a pogotovo Edu!!!!!!!!
Nadam se da će te ostaviti puuuuuuuuno komentara
ipak mi je rođendan...hehe
pozzzzzzzzzzzzzzzzz by
E bok.....evo da i ja nešto napišem....kao
prvo ovo vec pisem stoti put jer nešto
me zafrkava....ugl. jucer sam bila s
Ivonom i Sendy vani tj. na "MASNOM SLADOLEDU",
bili smo cak i "AMERICI".........A kasnije smo otišle
na klizanje....šta da vam još kazem osim onoga
što i sami znate tj. da za samo tri dana pocinje
nastava........al nema veze....onda još samo
kojih pet mjeseci....al sta je to za nas...heh...
VELIKI POZDRAV:Pameli,Ivoni,Sendy;ekipi
s klizanja i naravno mom razredu............
Pozdrav svima...evo konačno i mi napravili blog.
Za početak smo napisale pjesmu.
Nadamo se da će vam se svidjeti blog i naravno obavezno
komentirajte.
"Napisala bih ti pjesmu najlijepšu na svijetu,
lijepšu od ptice u visokom letu.
Al ponekad pjesma to ne može reći,
nit mogu pisat tolike riječi.
Toliko misli glavom mi leti,
i svakim se trenom tebe sjetim.
Ljubav je put koji nema ni granice ni kraja,
a ja te volim sve do raja.
Pa ako treba i više puta,
jer samo mi tvoja slika glavom luta.
Dok gledam more vidim te,
dok gledam nebo volim te,
dok žmirim i snene su mi oči
ma kažem ti:uvijek si samnom i kasno po noći.
Dok vani je tama,
ja nisam sama.
Da li je led il' sunce sja,
najviše te volim ja!"