sick-E-show
26.09.2006., utorak
FRANKOPANI
|
1336. - 1365. vlasnici Rijeke su krčki knezovi, kasnije Frankopani PRVIH SEDAM GENERACIJA KRČKIH KNEZOVA  Frankapani, a uz njih i Zrinski spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od XI. do XVII. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača. Krčki knezovi Frankapani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz Gradeca - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio bio Dujam koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom. Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. godine dva njegova sina: Bartol I. i Vid I. Treći sin Bartol II. "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankapanskih potomaka – sve do Bartola IV i Vida V. Krčki knezovi ime Frankapani uzimaju tek nakon mnogo godina svoje pristutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh). Potječu od knezova krčkih, a do sredine XV. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama sa Osmanlijama. U XVII. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez Bernardin Ozaljski, sudionik bitke na Krbavskom polju 1493., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima 1522. u Nürnbergu te njegov sin Krsto Ozaljski (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, Mlečana i Habsburgovaca, "skrbnik i zaštitnik kraljevstva" koje je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik Milutin Cihlar Nehajev prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan (1589.-1652.) Vuk Krsto Tržački, njegova djeca književnica Katarina ud. Zrinski (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan Fran Krsto Frankapan (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma. Knezovi Frankapani omogućili su našim franjevcima dolazak na otočić Košljun na Krku. Ivan VII i Martin Frankopan dobili su od Pape Nikole V. dozvolu (bulu- koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun 1447. Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankapana obnovio se samostan na Košljunu. Ivan Frankapan – pjesnik, usadio je ljubav za otok i svojoj kćerci Katarini Frankapan. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana “u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun 9 godina iza svoje smrti 1529. Godine. 1671. godine “Judicium delegatum” – posebno određen sud osuđuje Frana Krstu Frankapana na smrt zato što nije prijavio Petra Zrinskog i što je pozivao na ustanak. Ban Petar Zrinski osuđen je zato što je htio postati vladar. |
- 11:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
blog ko i svaki drugi   Sadržaj bloga Đir po Rijeci Industrijska i tehnička baština Etnografski vremeplov Arheološka baština Riječki karneval 2007 vjeranpas.com BITKA ZA RIJEKU Vinodolski zakonik 60 GODINA Navijacka Frankopani Morčić Karolina Belinić Ivan Kobler Dražen Petrović 16. sezona HNL-a Sveti Vid Rabuzinovo sunce Riječki ljetopis Carnivalfoto Riječki karneval 2006 Venecijanski karneval Trg Svetog Marka Markov grad Tradicija zvončara Zvončar(ke) Krimejska smotra Knjiga žalbi Rijeka kao grad, kao geografski pojam, kao insula u moru drugih gradova, zemalja, granica i htjenja. Flumen Sancti Viti, St. Veit am Phlaum, Fiume - ON, Citta di Fiume - ONA. Grad - Citta - ONA mlada djevojka, vila prelijepa, iz neslućenih daljina a ipak blizu, zdrava naša gradska ljepotica, čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta, suptilne igre, božanskih koraka, poželjna žena, željna zaštite i ljubavi, sigurnosti, hrli u zagrljaj majke, "vraća" se majci zaštitnici, hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj. Fiume - ON vladar dubina, muški lik, jak i postojan, poetičan u svojem vizualno aludiranom mitološkom porijeklu, čvrsto stoji na mjestu garantirajući pobjedu i mir. Kraj njega iz nepresušnog vrča voda teče kao simbol pokreta i budućnosti... Žena - što čvrstom voljom pokazuje put dobrodošlima i onima koji to već nisu. Savjest i kuratorica "naših interesa". Kreatorica naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Žena - djevojka - akt - opet alegorijski prikaz poželjne mlade Rijeke što nam kao ljepotica garantira estetski i svaki drugi užitak i prosperitet. "Indeficienter" - voda nepresušna, kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg. Kao alegorija za grad, za postojanje... Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima, snivana, viđena od sebe same, željna takva, sva puna ushita, mladalačke energije i poleta, Rijeka - djevojka mlada i čedna , što hrli u zagrljaj majke, ili pak ljepotica neiskusna što opsjednuta ne zna kuda bi, kako i s kim bi. U tim povijesnim izmaglicama ipak najviše prikazivana bila je kao žena, djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||