"kad u ničijem oku ne postojiš,da li tada uopće jesi???
kad u ničijem srcu ne živiš,kojim kordinatama je moguće izmjeriti tvoje postojanje?????????
i što će ti drugi ako nemaš prostora u svom srcu
da ih tamo useliš???????" - ovu misao sam čula prije dosta vremena ali nikako je ne mogu izbrisati iz pamćenja,vjerojatno zato što se na neki čudan način dijelom odnosi na moj život...
***
moje ime ovdje nije važno,jer ću se ja ovdje nazivati - angel- po nadimku koji mi je dala jedna veoma draga osoba iz mog osobnog života...
...pišem da izbacim bujicu nezadrživih,misli,osjećaj,događaja i razmišljanja, da izbacim,da zaboravim...
...slomljena,uništena,iscjeđena,rastrgana,slomljena
na tisuću komadića... - u svim ovim opisima mogu se pronaći...
evo,da vam bolje obijasnim na primjeru: - ruža- ruža je lijep,ali i osijetljiv cvijet,zar ne ? pa onda ona se mora sa nečim zaštititi i ima trnje... trnje je pikavo...,a na neki naćin i bojimo ga se malo,zar ne? kada se napiknemo,onda nas boli i zato ružu ne diramo,jer je zatvorena u sebe i brani se od skoro svakog uljeza...
ona uživa u svojoj ljepoti i skromnosti ...
no jednog dana ruža izgubi trnje i tada je svi mogu povrijediti...
netko otrgne jednu laticu,dvije,list,jedan,dva tri... više nije ni važno,
jer ruža biva uništena,rastrgana,slomljena na tisuću komadića...
od nje nije ostalo gotovo ništa,tek jadna uništena,slomljena i neugledna grančica i davno sijećanje na izgubljenu ružu...
...od one ružine ljepote nije ostalo ništa,ona je sad netko drugi,to nije ona stara ruža i tad ima dva izbora,dvije stvari na raspolaganju...
...ili će se opraviti,proći kroz pakleni oporavak...i postati će ljepša nego ikad prije,no sa više trnja nego ikada prije
koje više nikada neće izgubiti i nitko više neće moći doprijeti do nje
i povrijediti je,pa do nje neće moći ni ona mala pčelica,koja joj želi i koja bi joj možda mogla pomoći u njezinoj patnji...
ruža će misliti i patiti za onim danima u kojima je bila sretna,u kojima je uživala u suncu,danu,zujanju pčela i noći...,dok sada joj je sve ravna crta na horizontu...
ili (opcija broj dva)... ili će umrijeti i zauvijek ostati uništena...
a za njom će ostati samo patnja i bol,te sjećanje o ljepoti ruže i nje iznutra obavijeno velom tajne...
i sad koje od dva zla odabrati... koje su prednosti i mane oba??????
iskreno,mislim da nemam snage krenuti po drugi put ispočetka,nemam volje ni snage opet proći kroz put do pakla i natrag,nemam snage opet proći pakao boli i patnje,jer me jednostavno briga za sve...
sve mi je ravna crta,ravna crta zbog osobe koju volim... i zbok koje mi nije ništa važno,ništa više sveto...
i pitam se zašto da sve ide ponovo ...,zašto opet proživljavati onaj pakao...,zašto ne izabrati goru opciju...
ali ipak mislim opet pokušati prije nego odlućim najgore,jer mislim da u meni ima još ipak toliko snage za to...
u sklopu toga mislim ovdje ispričati priču o najljepšim i poslije toga najgorim danima svog života...
jer se želim ponovo smijati,imati razloga za smijeh,da mi ne bude sve samo ravna crta nego da vidjeti da ima razloga za život...,da znam da ću navečer leći u krevet i da ću moći spavati,ponovo normalno zaspati,a ne se mućiti...