Kiša je lila niz prozore Hogwartsa koji je izgledao kao ukleto mjesto... Munje su sijevale na sve strane... Stvarno me je bilo strah... Ja sam stajala naslonjena na zid jednog od mnogobrojnih hodnika na šestom katu zadubljena u svoje misli i gledajući u vrhove mojih cipela. Gledajući svoje cipele i razmišljajući vidjeh još jedan par dobro poznatih cipela.. onih koje sam mu ja poklonila... Podigoh pogled i vidjeh očekivano lice: Klark Duffin.
Zaustih da nešto kažem, ali on je bio brži: „Znam da nemam pravo da ti bilo što kažem, ali bih volio da me saslušaš.“ Kada je vidio da je ništa ne odgovaram, nastavio je: „Ovaj mjesec dana koliko nismo u vezi, bio sam opsjednut jednim duhom, slugom Voldemorta. Zato sam se ponašao onako ružno. Ne tražim da mi oprostiš, da se pomirimo, već samo tražim da shvatiš da ništa od onoga što sam uradio nije bilo svojevoljno. Želio bih da te poljubim, još samo jednom, za rastanak.“
Nisam znala što bih mu rekla... Opsjednut?? Bilo mi ga je žao... Nije on kriv.. Ali ne možemo ponovo biti zajedno... Ja prislonih svoje usne njegovim i poljubih ga kao nikada prije... Učinilo mi se kako je vrijeme stalo.. kako se sve oko nas počelo okretati i nestajati.. Nikada prije nisam osjetila nešto tako lijepo, ali se to moralo završiti.. U tom trenutku odmaknuh svoje usne od njegovih i samo prozborih „Zbogom Klark“.
Zaputila sam se ka dnevnom boravku Gryffindora. Rekoh lozinku Debeloj dami i sva potištena uđoh kroz rupu... Hermy, Vic, i Anna su sjedile i igrale neku čarobnjačku igru.. Pridružih im se u društvu.
„Gdje si stara?“ upita me Vic
„Ew me“ rekoh mrzovoljno
„Manuel mi je dao ovaj papir da ti ga dam..“ reče Anna i iz svoje palerine izvadi papir i puži mi ga.
Ja ga otvorih i pročitah tekst koji se činio samo brzo naškraban
Ash,
Večeras, u isto vrijeme
na istom mjestu...
Manuel
Znala sam šta to znači: na ulazu u Zabranjenu šumu, tamo gdje je počela naša ljubav... Pozdravih se sa curama i otiđoh do spavaonice. Skinula sam palerinu i obukla se. Legla u krevet i napravila sat da me probudi deset minuta prije ponoći. Čula sam i ostale cure kako su ušle u spavaonicu..
Komentirale su me:
„Kako slatko spava...“
„Večeras je bila neraspoložena, baš me zanima što se desilo...“
„Ajde da je ne probudimo.. brzo se presvlačite i na spavanje.“
Kao da su me pitale... Već za petnaest minuta se nije čulo ništa, već su svi zaspali... Nije bilo potrebe da me budi sat, jer sam ionako bila budna i stalno sam gledala na sat čije su kazaljke svijetlile u mraku... Kada je sat pokazivao deset minuta do ponoći, polako sam se izvukla iz pokrivača i zaputila ka vratima spavaonice....
„Gdje si krenula“ čuh nečiji glas i ostah ukopana na mjestu. To je bila Hermy
„Err.. krenula sam do WC-a..“ slagala sam brzo
„Oky... odoh spavati“ reče ona i ponovo spusti glavu na jastuk..
Ja sam čim prije izašla iz spavaonice i zaputila se ulazu u Zabranjenu šumu. Na jednom većem kamenu je sjedio Manuel. Nije bio baš raspoložen.... Ja sam mu prišla i kada me spazio ustao je.
„Ćao ljubavi!“, rekoh ja i priližih mu se da ga poljubim, ali on me samo odgurnu
„Manuel... što se...“ prekinula sam nakon što je svoj kažiprst stavio na usta u znak da zašutim. Oboje smo sjeli na kamen.
„Ashlee, vidio sam danas onaj poljubac sa Klarkom. Tako strastveno si ga poljubila... ne znam...“ govorio je a ja sam ostala u čudu..
„Manuel, mogu objasniti“ opravdavala sam se ja dok mi je suza padala niz obraz..
„Kakva korist... prošlost se ne može promijeniti...“ prekinuo me je „Uništila si me... vjerovao sam ti.. nikada se nisam nadao da ćeš napraviti toliku budalu od mene...“ govorio je on i suzdržavao se da ne počne plakati...
„Manuel, to je bio oproštajni poljubac!!“ prekidoh ga ja jer nije htio da me sasluša...
Tada on stade pred mene i prisloni svoje usne mojima.. ljubio me je... osjećala sam se predivno.. Mislila sam da smo se pomirili, a on se tada odmakao od mene i rekao:
„Griješiš.... ovo je bio oproštajni poljubac“ reče tiho i zaputi se ka dvorcu.. Ja ostadoh sjediti na kamenu, i lagana kiša poče padati... Nisam se obazirala..
„Moj je život završen“ rekoh sama sebi. Od tog trenutka sam razmišljala samo o jednoj stvari: Samoubojstvu.
Nastavit će se...
PS: Ej ljudi... odlučila sam da ne zatvorim ovaj blog, jer će se u sljedećem postu desiti nešto što je svatko od vas najmanje očekivao (ne brnite, neću se ubiti). Vidjet ćete o ćemu se radi... Natavite čitati blog i ostavljati comm...
PPS: Štafetu koju mi je proslijedila Ginny ću odjaviti na Angelini,(također imam novi post na tom blogu pa svratite) pa je molim da mi oprosti zbog toga....
< | kolovoz, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv