Od jutros zvone telefoni i mobiteli. Javljaju se ljudi s kojima se nismo čuli godinama. A kad nekog pitaš, ko fol nitko ne čita 24sata. U praksi se pokazalo, kako su to u stvari najčitanije novine. Naravno, između čestitki i hrpe pitanja, većinom se provlači jedno zajedničko pitanje.

Koliko ste platili za taj tekst odnosno duplericu?

A kad im kažemo ništa... tajac. Ne vjeruju. Onda kad im još kažemo, kako su nas novinari sami zvali i htjeli tu reportažu, više im ništa nije jasno. Čak kod nekih možeš osjetiš ljubomoru u glasu. Pogotovo kod nekih frizera koji rade duže od nas, a još nisu došli u novine. A ako jesu, onda je to zato jer masno plaćaju svaku sliku, tekst, reklame, jumbo-plakate...

Kako onda takvima objasniti da reklama, sama po sebi ne donosi nikakvu izravnu korist i povećanje prometa. Reklama je tek puka informacija, koja ne nosi nove klijente. Posebice u frizerstvu, koje je vrlo osobna usluga. Gdje klijenti dolaze isključivo po osobnoj preporuci od prijatelja ili robine.

Znači o nama se piše jer smo prepoznati kao drugačiji, a klijenti nam dolaze isključivo jer su zadovljni s pruženom uslugom. I to je to. Nema nikakvih veza, ni podmićivanja. Tko to ne vjeruje, ne mogu mu pomoći... i bolje bi bilo da razmisli o tome što i kako radi ljudima po glavi. Pa nisu ljudi više ovce, da ih šišaju kojekakvi čobani koji se prodaju za frizere, stiliste ili modne gurue... a'la Ciganović...

Prošla su ta vremena...