Od jutros zvone telefoni i mobiteli. Javljaju se ljudi s kojima se nismo čuli godinama. A kad nekog pitaš, ko fol nitko ne čita 24sata. U praksi se pokazalo, kako su to u stvari najčitanije novine. Naravno, između čestitki i hrpe pitanja, većinom se provlači jedno zajedničko pitanje.
Koliko ste platili za taj tekst odnosno duplericu?
A kad im kažemo ništa... tajac. Ne vjeruju. Onda kad im još kažemo, kako su nas novinari sami zvali i htjeli tu reportažu, više im ništa nije jasno. Čak kod nekih možeš osjetiš ljubomoru u glasu. Pogotovo kod nekih frizera koji rade duže od nas, a još nisu došli u novine. A ako jesu, onda je to zato jer masno plaćaju svaku sliku, tekst, reklame, jumbo-plakate...
Kako onda takvima objasniti da reklama, sama po sebi ne donosi nikakvu izravnu korist i povećanje prometa. Reklama je tek puka informacija, koja ne nosi nove klijente. Posebice u frizerstvu, koje je vrlo osobna usluga. Gdje klijenti dolaze isključivo po osobnoj preporuci od prijatelja ili robine.
Znači o nama se piše jer smo prepoznati kao drugačiji, a klijenti nam dolaze isključivo jer su zadovljni s pruženom uslugom. I to je to. Nema nikakvih veza, ni podmićivanja. Tko to ne vjeruje, ne mogu mu pomoći... i bolje bi bilo da razmisli o tome što i kako radi ljudima po glavi. Pa nisu ljudi više ovce, da ih šišaju kojekakvi čobani koji se prodaju za frizere, stiliste ili modne gurue... a'la Ciganović...
Prošla su ta vremena...
Post je objavljen 19.09.2006. u 14:12 sati.