Žena jednog pomorca
ponedjeljak, 29.03.2010.
Me, Myself & Captain... Imamo li zaista iskrene prijatelje
Captain je zvao. Tamo su negdje kod Engleske.
Za koji dan će krenut prema Grčkoj.
Kaže da ćemo se onda čuti skoro svaki dan. U jeeeee... Fali mi.
Polako sam krenula u neku svoju rutinu.
Čujem da tako funkcioniraju sve žene pomoraca.
Intenzivno razmišljam o jednoj temi sad kad je Captain na brodu.
Imam nekako puno vremena pa svašta razmišljam.
Jeste li primjetili da u određenoj fazi života ljudi koji vas okružuju godinama, odjednom nemaju s vama ni jednu dodirnu točku.
Kao da ste prijatelji samo zato jer ste prijatelji?!
Jeli vam ikada došlo da morate promjenit vaš krug ljudi jer vas ne čini sretnim.
Ja jesam.
Shvatila sam da s godinam čovjek nauči šta treba kome reči i što to druga strana želi čuti.
To mi je tako jadno. Zašto najdraži okreću vašu nesreću protiv vas samih.
Osjećaju li se onda oni bolje? Jače? Sretnije? Jeli njihov život tada bogatiji?
Moja najbolja prijateljica mi se usudila reči da koja osoba na svijetu može iznajmiti vjenčanicu, a ne imati datum vjenčanja.
Jel vam sad izgledam glupo? Naravno. Izgledam i sebi.
A recimo da vam kažem da sam saznala da vjenčanja neće biti prije nego mi je dragi otišao na brod jer je morao.
Da nismo palnirali da će morati otići.
Jer ako ne ode pitanje kad će opet imat priliku...Jer je kriza totalna u državi.
Moja najbolja prijateljica! Koja zna sve što se događa u mom životu!.
Koja zna da takav ishod situacije nismo znali dok do njega nije došlo.
Moja prijateljica koja od kad je upoznala svog zakonitog zna da on ne želi djecu, a ona samo o tome priča, I ona meni sudi.
Jesmo li mi prijateljice kad lupamo tako nisko ispod pojasa.
Da li je ona moja prava prijateljica kojoj kad kažem da mi se nešto ne sviđa u našem odnosu, odgovara da nađem istinu u sebi pa ću biti zadovoljna i s njom...
Mislim da nije..
Smiješno zvuči ali odlučila sam promjenit stvari u životu.
Mislim da sam na pravom putu. :)
Ima još jedna stvar koja me zaokuplja dok Captain plovi.
Planiranje našeg putovanja. Sad ćemo ploviti s kruzerom.
Hahahhahaha on s broda na brod. Našla sam zanimljivo putovanje sa brodom MSC Lirica.
Krastarenje srcem Sredozemlja.
Mislim da bi moglo biti lijepo i romantično. Baš se veselim. Nadam se
petak, 26.03.2010.
Me, Myself & Captain... Proljeće, proljeće, proljeće!
Ne znam kako na vas djeluje proljeće al ja ga obožavam. Iako u ovoj početnoj fazi konstantno patim od niskog tlaka i sve mi je tlaka, u konačnici sam super.
Super sam volje, nemam mira....sve se budi u meni.
Počinju se javljat boje i grad finije miriši. Jeste to primjetili?
U proljeće kreće jedan moj ritual. A to je vožnja Jarunom na bicu s mojom Prijateljicom.
To je rekreacija tijela i jezika. Fino mi krenemo iz kvarta, napravimo krug i sjednom na kavu.
I tamo se razvežemo na veliko. I onda istim putem doma. Obožavam taj naš ritual.
Imam želju u proljeće vidjeti New York. Ja sam opsjednuta tim gradom.
Bila sam u NY-u u zimi i bilo je predivno. Vidjela sam ga veličanstvenog pod bijelim pokrivačem, a sad ga želim vidjeti u punom cvatu.
Nadam se idućem proljeću u NY-u.
Hmmmm mislim si hoće li se Captain složit s tim?? Hoće uvjerena sam!
U jednom od sljedećih postova i mala priča o NY-u.
No da se ja vratim na temu ovog bolga a to je moj život kao žena pomorca...hahahah to mi je smiješno začuti.
U biti ja još nisam zakonski žena pomorca. Vjenčanje će bit u kolovozu.
Ali nema veze ja se tako osjećam. Napisat ću i o ovoj temi u drugom postu jer taj dio itekako zaslužuje svoj post.
Planiranje vjenčanja s pomorcem. Živi izazov.
Captain je zvao. Javio se s broda. Kaže da su sad negdje kod Engleske.
Ostaje još mjesec dana. Tek kad dođe u Grčku ide doma....
Daleko je od obale i nema signala na mobitelu pa zove s brodskog telefona.
Zadovoljan je. Čujem mu po glasu da mu kuća ne fali, ni malo. Nema veze
Ja sam sretna.
Nemam crnih misli.
Mirna sam totalno.
Neka plovi u miru.
Mirno mu more.
četvrtak, 25.03.2010.
Me, Myself & Captain... Ah ti Filipinci
Neki dan sam uživala na Jarunu. Vozikala sam se biciklom i zujala u ljude :).
Osjećala sam se kao da sam doselila u Zagreb i sad istražujem sve njegove kutke.
Inače ne brijem na samoću, al kad sve moje kokoške rade i stvarno mi se ne da cvrljit doma.
Od jutra sam obavljala razne sitnice tipa plačanje računa, banka, dučkas i to...
Captain se nije javio. Valjda kroz koji dan. Ma mogu reći da sam ponosna na njega. Drago mi je što je uporan u tome što radi. Dugo je trebalo da uopće nađe posao jer danas prednost imaju Filipinci.
Nije mi to jasno. Vlasnici kompanija rađe uzimaju neškolovane Filipince koji rade za malu paru nego školovane ljude.
Zamislite da se borite za radno mjesto vi koji imate fakultet i Filipinac koji jedva zna beknut engleski i ima možda 4 razreda škole. Totalno frustrirajuće. Jasno je meni da je računica jasna.
Al dugoročno gledano to neće dobro završiti.
I za kraj: nemam ja ništa protiv Filipinaca:)
utorak, 23.03.2010.
Me, Myself & Captain... Dosada
Vjerujem da svi koji otvore svoj blog u početku su tu redovito, na dnevnoj bazi po par puta. Ja jesam. Priznajem.
Al priznajem da mi je i dosadno. Poprilično. Ne znam što bi radila dok sam slobodna a Captain na brodu. Moje kokoške rade, radim i ja ali nemam tipičan radni tjedan. Radni tjedan mi ne počinje u ponedjeljak nego u srijedu. Petak mi nije spas i početak odmora već početak ludog ritma i približavanja deadlinea. Da radim i subotom i to po 15 sati u komadu. I onda sam free do srijede i tako već punih 10 godina. Uffff al mi je toga dosta.
Nadam se da ću ubrzo promjenit posao. Treba mi promjena pod-hitno! Moja kreativnost patiiiii.
I da.... da se ja vratim svojoj dosadi...
Danas sam bila malo u gradu. Prošetala do Kamenitih vrata, zapalila dvije svijeće, pomolila se i nazad u žižu. Spustila sam se kroz Tkalčićevu. Davno je bilo kad sam Tkalčićevom hodala s curkama iz razreda i tračale onu ili ovu profku, patila za ovim ili onim komadom. Sada sam je drugačije doživjela i sada je nekako mirnija. Guštala sam. Nakon Tkalče popela sam se na Dolac.Na Dolcu nisam bila pet-šest godina. Malo sam šetala među štandovima i razgledavala ponudu. No sav gušt upropastili su glupi prodavači kojima zaista fali kulture. Ta dobacivanja su gora od ekipe sa skela. Katastrofa. Ma niš, kupila ja salatu i bay bay Dolac. Spustila sam se na Ilicu uzela kavu za van i šetala do Britanca. Ima dobrih krpica po dućanima....Ali stalno, stalno mi je po glavi Captain. Kaj sad radi, di plovi, kakvo im je vrijeme, jel misli na mene. Jel možda gladan ili umoran.... Joj Captain moj...
I tako ja došla doma a još nije bilo ni dva sata. A dosada dosadna. I uzela ja The Caricu u šetnju i pičiona po kvartu. Toliko sam je iscrpila da spava od kad smo se vratile doma.
Malo izvrtile blogove, fejs, telku i evo je.
Glupa dosada...
...biti će ovo dugi ugovor....
ponedjeljak, 22.03.2010.
Me, Myself & Captain... Mislim si ja...mislim
Sve mi je ovo tako novo. Ne znam kako da se ponašam, da li da mu šaljem poruke ili da čekam da on pošalje meni. Hoće li on pomislit da sam jedva čekala da ode i da ga se riješim ili će pomislit da ne može disati od mene ni na brodu... hmmmmm
I tako dobijem ja u 4 ujutro njegovu poruku da je trenutno na signalu pa mi šalje pusu i puno me voli. Ja onako u polusnu odgovaram i ne gledam u iphone jer mi previše svijetli, odgovaram i ja tebe..... Tek ujutro uviđam da sam napisla to kao da je tu blizu, uz mene....I evo opet dileme....Jesam li to napisala prehladno, jesam li trebala još nešto napisati ili je ovako dovoljno? Ajme što sam naporna, ajme što je on naporan....
Nisam prva žena čiji je muškarac na brodu. Znam da su sve one prošle svoj prvi put. I njegova mama je udana za pomorca. Tata kapo je dao puno savjeta svom sinu pomorcu, a mama kapo je dala puno savjeta meni.
Sve mi frendice kažu pa sad buš se odmorila od njega. Ja se cure moje ne trebam odmarat od svog muškarca. Zato je moj. Izabrala sam si ga da se ne odmaram od njega već da se odmaram s njim.
Pa super ti je, ti sad radiš kaj hoće, dižeš se kad hoćeš, nikome ne trebaš polagat račune, lovu dižeš s računa....DA DA DA, sve je to istina. Ali njega nema kraj mene. Kad me naljute na poslu - nemam se kome izjadat. Kad čujem dobru priču - ne mogu je njemu ispričati. Kad ga želim poljubit - ne mogu, kad ga želim zagrliti - ne mogu. Ma samo kad ga želim čuti - ne mogu.
Sad se pitate pa koji mi je ku..c bi da sam se upuštala u takvu vezu? Ljubav. Da, samo ljubav. Čista i jednostavna.
Došla je ta ljubav davno. Imali smo 12 godina....
Me, Myself & Captain... Prvi odlazak
Moj dragi je po prvi put otišao na brod....
To i je tema ovog bloga. Kako provodi dane žena pomorca... Sve moje želje, snovi, isčekivanja i strahovi.
Hmmm možda je nekome čudno gdje je tu tema, ali moram sve to negdje zapisati pa ponekad se i izjadati...
Neka čita tko hoće a ko neće ne mora.
Ovo je prvi post, malim koracima idemo naprijed :)