11

srijeda

siječanj

2017

Daljina moje čežnje

Od Končara do velikog dugog
dimnjaka bijelo-crvene boje
koji para nebo;
toliko koraka je bio dug
put za moju čežnju, koja je
udisala samo jedno
- ideju o nama.

Šetala je ona tako
deset dugih godina.
Svaki dan se nadala,
svaki dan se budila
i pjevala jednu te istu
pjesmu, jedan te isti
ritam ljubavi.

I kada je pomislila da više
ne može, kada bi se počela umarati..
sjela bi, predahnula.
protrljala oči, obrisala
slane kapljice,
i nastavila hodati sve do
druge strane.

I tako je ona hodala,
vukla, gurala - sve te
tople želje, zamišljene
poljupce i svako oštro
i gorko razočaranje.

Stvarno je mislila da
ćeš doći. Htjela je to,
ta moja prokleta, tvrdoglava,
nikad umorna, blesava čežnja.

Gledala bi kroz tramvaj,
baš tamo gdje ti čekaš.
Okretala se za strancima,
koji bi skoro mogli imati
nešto što podsjeća na tebe.

Sve uzalud. Bio si dalek.
Nedodirljiv.

Tako je čežnja za tobom
prešla u ludilo.

Nikada se nisi pojavio.
Koliko god je molila,
preklinjala, zvala te
na milijun malih načina,
za tebe je ona bila
samo nitko. Sigurno ne
netko tko bi ti osvojio
srce, gladio ti kosu i
umiljato se trljao
uz tvoje meke obraze.

A ona je to htjela,
ona je to sanjala.
Molila je svaku večer,
sve one zvjezdice na nebu,
i tihi mudri mjesec,
za samo malo milosti.
jedan meki šapat,
mali dodir ili bar pozdrav.

I tako se čežnja polagano
umarala. Pognula je glavu,
i polagano se počela gubiti.

I prolaznici su zamijetili da
nešto s njom nije u redu.

Više nije mogla hodati uspravno,
nije čak imala snage da prati tvoje
korake, sjenu. Da osjeti tvoj miris
i da vibrira i tuče za tebe.

Čežnja je iz dana u dan
gasnula. Nije mogla sanjati.
Nije mogla hodati kroz oblake.
Spoticala se o svoje zapetljane
čvorove, kojih je bilo tako puno.

i tako je jednoga dana,
dok je sunce tek krenulo buditi
zemlju i mekano ju škakljati,
pala na prašnjavo tlo.

Baš tada, u tom trenutku,
počela je duboko disati.
Zrak je čistio svaku njenu
ranu i punio je nekom
neviđenom snagom.

Ona je osjetila da je slobodna.
Ona je unutar sebe osjetila kraj.
Rasplinula se u tisuću malih komadića
i oprostila ti svaku malu šetnju
od Končara do dimnjaka.

Oprostila ti je ljubav.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.