Priče s ruba

četvrtak, 11.02.2016.

Odrastanje




Život ne počinje odraslošću. Treba nam puno koraka do onog što odraslošću nazivamo. A ako smo dovoljno iskreni, priznat ćemo kako mnogi od nas nikad ne odrastu. Ne zato što nisu imali vremena za to, godine huje oko njihovih sve starijih ušiju; i ne zato što im srce ne stari, jer srce zaista nikad ne stari, to je usud ljudski; već stoga što ih je strah odrasti, boje se da je odraslost dosadna i naporna, kao što ponekad i jest.

Ipak, najveći razlog ljudskog neodrastanja je što odraslost podrazumijeva preuzimanje vlastitog života u vlastite ruke. Više se ne možemo bacati na pod, lupati po njemu rukama i nogama i urlajući tražiti od Boga, svemira, roditelja ili prodavača u dućanu, igračku koju smo poželjeli. Umjesto toga trebamo je sami dosegnuti na visokoj polici života, donijeti na blagajnu, izvaditi novčanik i - platiti. Ali, to je cijena samostalnosti.

I odrastanja.

No, to ne znači da se više ne smijemo igrati. Tek tad ćemo osloboditi svoje unutarnje dijete dopuštajući mu da se igra po vlastitim pravilima i s vlastitom igračkom.

Nije li to, uostalom, razlog zašto smo ovdje? Igrati igru koju smo sami izmislili?
mislili?

- 20:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se