ZAGVOŽĐANI

ZAGVOŽĐANI

utorak, 27.03.2007.

Kantanje Muke Gospodinove u Zagvozdu




Ovako se pripremaju kantaduri župe Zagvozd za kantanje Muke Gospodinove na Veliki petak.
snimio: Goce

PS:Ukoliko želite gledati video preko cjelog ekrana uradite ovo: klikni na natpis Google u donjem desnom kutu.Otvorit će vam se dijalog gdje piše Go too Google Video, kliknite na njega i otvara vam se novi prozor uvečanog videa. U donjem desnom kutu tog videa vidite crni trokut kliknite na njega, otvara se opet dijaloški prozor sa više opcija a vi odaberite natpis Full Screen i otvara se video po cjelom ekranu.

O kantanju za križem

U "kantanju" obojica pjevača izgovaraju riječi.
"Kantaju" muškarci u parovima. "Kantači" hodaju neposredno iza križonoša. Svaki par pjeva po dva stiha, zatim sljedeći par sljedeća dva stiha i tako do zadnjeg para. Ovaj pak stalno ponavlja prva dva stiha:
Muka gorka Gospdina
Isukrsta Božjeg Sina
"Kantanje" završava u crkvi nakon procesije gdje svi parovi (a posljednjih godina ima ih redovito oko 10) ispjevaju zadnji dvostih:
Sinu Božji, budi hvaljen
Po sve vike vikov. Amen.


27.03.2007. u 16:55 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.03.2007.



KORJENI I PRIJATELJSTVO


Dragi čitatelji, zovem se Gabriele Romagnoli (Romanjoli) rođen sam u Mundimitru (Montemitro) u Italiji, to jest u hrvatskoj manjini, točno u pokrajini Moliseu.

Gabriele Romagnoli

Hrvati su se doselili kod nas prije petsto godina, bježeći ispred Turaka spašavajući svoj život.
Gabrijele,Milena, Dijana, Marija i Julija
Mundimitar je jedan od tri sela; Filič (San Felice del Molise), Kruč (Acquaviva Collecroce), koji je još i dan danas sačuvao stari arhaički hrvatski jezik. Povjesničari kažu da naš izraz potječe iz Dalmacije, sa ušća rijeke Cetine do ušća rijeke Neretve te zaleđa Biokova, neki korijeni vuku se iz Zagvozda i Mundimitra, koje istražuje Vesna Svaguša a gospođicu Svagušu upoznao sam u Zagrebu u veljači 2006. godine, zahvaljujući Juliji, ovo je jedan razlog više što me Zagvozd vuče da mu se ponovo vratim.
Gabriele i Milena
Naš jezik koji mi zovemo: „Na Našo“ puno je asimilirao talijanski, naši preci su ga nama prenosili samo usmeno, te tokom stoljeća puno se riječi izgubilo. Nitko nije znao o nama do kraja 19. st. Prof. Nedo Pučić je otkrio slučajno oazu Slavena, uzrok je njegovo putovanje u Napulj, susreo je jednu obitelj iz Kruča u vlaku.
Pazi- brza cesta
U 2004. godini, nakon povratka sa godišnjeg odmora koji sam proveo na otoku Krku sa svojom obitelji, spojio sam se na internet da provjerim tko je mi pisao dok nisam bio doma prisutan, između nekoliko maila, bio je jedan mail od gospođe Julije Stapić, otvorim ga i pročitam, mail je bio predug a gospođa Julija; moli me ako je u mojim mogućnostima da joj pružim malu pomoć, molba mi nije bila jasna, jer jasno nije bilo kako i koju vrstu pomoći traži gospođa Julija, da li traži potporu ili nešto drugo.
Janjci na ražnju

Mislio sam da izbrišem mail ali ostavio sam ga tu. Uzeo sam si malo vremena da razmišljam, nakon 3-4 dana, odgovorih na Julijin mail i kažem joj da jedinu pomoć koju mogu pružiti je: da njoj napravim jednu web stranicu koju bi vrlo rado ugostio na svoje web stranice Mundimitra, nastojao sam, da mi pošalje u kratko njen životopis i nekoliko fotografija o njenim radovima, tako je i bilo.


Jole-Josip Prodan i Gabriele

Julija mi je bila zahvalna te da se izduži meni, napravila mi je maketu kapelice sv Luce Mundimitra. Pozvala je nas da dođemo u Split da se upoznamo i da uzmemo maketu.

Julija,Dijana Mastikoš i Ljilja Buljubašić

U listopadu 2005. god. nakon 10 sati vožnje, u dva sata popodne stigli smo, Julija je nas sa obitelji čekala u Dugopolju, ugodan nam je bio naš susret jer učinilo nam se kao da se već odavno poznajemo. Julija je nama predstavila mnogo ljudi; kao s Mladenom Vukovićem redaktorom radio postaje Splita, kojem sam dao intervju, upoznali smo i načelnika općine Podstrane, gospodina Marija Tomasovića i mnogo drugih.

Crkva sv. Luce - Mundimitar(maketa)

Vodili su nas u posjet grada Splita i okoliša, te njen rodni kraj Zagvozd. Upoznala je nas sa svim osobama koje je ona poznavala, gospođicu Milenu Prodan, koja je nas zasula suvenirima Zagvozda, zaista sjajni ljudi. Veliko prijateljstvo stvorilo se između nas, tako da nas je Julija s obitelji pozvala da provedemo ljeto 2006. god. kod njih.

Mate-Maksim Mlikota i Gabrijele

Vratili smo se ponovo u Split u osmom mjesecu prošlog ljeta. Prekrasno nam je bilo, vratili smo se opet u Zagvozd prije zatvaranja festivala „Glumci u Zagvozdu“ tako da nešto vidimo, upoznali smo glumca gospodina Vedrana Mlikotu.

Mundimitar

Gospođica Milena darovala nam je knjigu „Glumačka Kuhinja“ u kojoj nam je glumac posvetio par stihova. Milena nas je pozvala na dan zatvaranja festivala vratili smo se za tu noć, ludilo je bilo, upoznali smo i umjetnika Matu Maksima Mlikotu, koji nas je na povratku do Splita pratio sa autom, župana Splitsko-Dalmatinske Županje gospodina Antu Sanadera te načelnika općine gospodina Mira Gaću, zatim Zagvožđane mesara Ljubu Sulića, Mladena Sulića koji nam je donosio jelo, Milenin brat Josip, u našem društvu je bila, Vesna Svaguša i Marija Alagić.

Otoci i brodice-ulje na platnu

Upoznali smo i gospođicu Lilju Buljubašić, bili smo u njenoj staroj ugodnoj kući. Zagvožđani su jako gostoljubivi i iskreni, osjećao sam kao da se nalazim u svom rodnom mjestu, taj kraj sviđa mi se;

Gospa Sinjska

brdovit je kao moj Mundimitar, kuće su građene sa kamenima, ali priznam da ga nisam uspio posjetiti u cjelosti, bili smo kod srednjovjekovne crkve svetog Križa u Rastovcu, te kod crkve Gospe od Karmela.

Vedran i Gabriele

Obilazili smo za vrijeme našeg boravka u Splitu mnoga mjesta, od primorja Šibenika do Makarske te Solin, Klis, Slapove Krke, Kijevo, Sinj i Imotski gdje smo posjetili Modro i Crveno jezero u koje nisam uspio ubaciti kamen, stvarno čudo. Bili smo na Biokovu te preko Biokova otišli smo u Makarsku. Sa Biokova sam snimio predivni krajolik.

Vesna, Dijana i Gabriele

U Splitu sam bio na vrhu svetog Duje, te snimio panoramu, vratili smo se u Italiju sa nešto više od tisuću i petsto fotografija te nekoliko video snimaka. Vratit ću se ponovo u Dalmaciju i u Zagvozd jer još nisam dovršio svoj posjet, želio bih sresti i razgovarati sa starim ljudima, jer oni znaju i sigurno se sjećaju najstarijih riječi -to bih htio čuti zatim snimiti.

Vesna Svaguša i Milena Prodan

A za kraj, ne mogu ne spomenuti hodočašće do Sinjske Gospe. Krenuli smo iz Dugopolja u 21.30 sati a stigli u Sinjsku crkvu u 03.15, bili smo iscrpljeni ali ovo iskustvo jako nam se svidjelo i rado bi ga ponovili.

Motiv iz Zagvozda-kuća Jure Čaglja -Jute


Kada smo se vratili u Italiju, pred očima mi je ostala sva Dalmatinska ljepota; more, otoci, panorama, ljudi i janjetina, sve ovo me povuklo da počnem slikati tu ljepotu, otkrio sam u sebi venu umjetnika.

Crkva Gospe od Karmela -Zagvozd

Čast mi je pozdraviti sve Zagvožđane, kojima obećajem da ću se vratiti. Srdačno pozdravljam sve ljude koje sam upoznao u Splitu, Kaštelima, Podstrani i sve osobe koje nisam spomenuo, hvala od srca svima.

Sveti Nikola putnik-kapelica u Zagvozdu

Za sve ovo, jednostavno zahvaljujem umjetnici Juliji, ne poznajem druge riječi da joj zahvalim, radi nje upoznali smo mnogo ljudi i obogatili naše prijateljstvo, HVALA, HVALA LIPA.

Gabriele Romagnoli
www.mundimitar.it
gabriele.romagnoli@libero.it


07.03.2007. u 16:07 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Djevojka veze grb Zagvozda
Djevojka veze grb Zagvozda
autor:Julija

OSTAVLJENI KRUH

Zatrpani čađom
posuti starinom
očekuju ruke
samo da ih dotaknu
da osjete staru
idilu života

sač i ožeg
u lužnici praznoj
kao da sad plaču
i vapeći zovu
izgubljene ruke

grede i čabruni,
ispucale daske,
motike i držala
izgubili su čar
nagriženi zubom vremena
potpali pod nemar

kroz nova vremena
sebe se sad stide
i kao da se kriju
da ih ljudi ne vide

Zlatko Bartulović,1996.


Božić i starac


Naš kamen pod snijegom
i tišina znaju
pod našim dragim nebom
Božić u starom kraju.

O, čeljadi roda moga,
raseljena širom svijeta,
sjetiš li se Doma svoga
i kamena i drveta?

U božićnoj krasnoj noći
dok snijeg pada u tišini,
čekam da l' će itko doći
starom kraju i starini.

Bilo nas je (djeca mnoga),
pobjegli ste na sve strane,
ja na Božić molim Boga
i čekam da netko bane.

Ni dječji se glas ne čuje,
samo zvono sa zvonika;
Bože, kamo riječ putuje
u 'voj noći bez putnika.

Jure Radić


Moja zemlja
...Kud god pođoh,
bijah stranac
i u mojoj duši
ostaše praznine
jer čovjek je malen
da ponese u sebi
za cijelu vječnost
svu ljubav domovine.
Sretan sam tek onda
kad mi šumi
Jadran, Dunav, Drava...
U toj ljepoti
moja zemlja spava.

Jure Radić


Zagvoški stećak_Vukov greb

Photobucket - Video and Image Hosting


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se