ZAGVOŽĐANI

ZAGVOŽĐANI

srijeda, 31.01.2007.

Julija Stapić Katić
Umrlo je selo moje

Partila je Roškuja
kuća joj je pusta,
oko kuće Asanovi
raste drača gusta,
partija je Kutija
kuća još mu cila
bidnoga Kovača
zora je odnila,
Mice je još živa
al je kuća zove
Krstovkine gledan
ispri kuće nove,
Čavardin rano ode
sama mu je žena
Đuke i Janjuške
odavna već nema
i Mikica bidna
partila je davno
kuma Kate štulinova
otišla je rano.
Kurtuše o davna nema
ni neviste joj Ivke
zaspala je mlada,
zaspala na vike,
ode Mare tićinova
a i stari Mate
i Gala je partila,
al joj dica svrate.
Ivan Šimunov
partija je davno,
a i Marko Birčićev
ode vele rano,
parti je i Picin
i bidna mu žena,
a i dobre Đurđe
već o davna nema,
Stipukini nema,
već dugo vrimena,
svi mladi odoše
za lika ji nema.
Tužno li je gledat
sliku
prid očima mojin
jer na prste jedne ruke
puk svog sela brojin,
e da mi je vidit svitlo
kroz Stapine ulice,
i da mi je ćut glas
razigrane dice.

Pokoj vičnji daruj Bože!
Onima koji više nema,
a mir i dobro svim
živima ma di bili
iz mog rodnog sela.

Julija Stapić Katić
Zagvozd,23.09.2002





31.01.2007. u 14:57 • 4 KomentaraPrint#

petak, 19.01.2007.

Zakletva

Tamo,
tamo je
moj škrip,
moj kamen lip,
moj dolac,
moja njiva.
Tamo...
u didovoj čatrnji
moja krv pliva,
tamo će me bit
i kada ne buden živa,
a dica moja
tamo će...
misto mene pivat.

I neka mi oproste
ja molim sve znance,
Zagvozd mi je dušu
veza u lance,
a u grudima mojin
mlinica se vrti
jer želin vidit klance
prije svoje smrti…
Je li po njima
još reste drača
njizi je gradijo
moj did, moj ćaća
kojen san se zaklela
jednon davno...
Ma vratit ću se ćaća
ja vratit ću se tamo...
na svoju stinu,
na klance i na
svoju njivu
pa makar me u nju...
zakopali živu.





Zagvozd, 01.09.2005.

Ova pisma nastala je kada sam doznala da nemam pravo na svoju didovinu, jer žensko
nema prava na
didovinu...tako kaže moja majka, ja u svom Zagvozdu nemam ništa, no imam namjeru
kupit neki
komad zemlje zbog svoje djece koji tamo vole poć...sami kažu da su
zagvožđani....Pjesma sve
kaže.....

Julija Stapić Katić

19.01.2007. u 21:21 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Djevojka veze grb Zagvozda
Djevojka veze grb Zagvozda
autor:Julija

OSTAVLJENI KRUH

Zatrpani čađom
posuti starinom
očekuju ruke
samo da ih dotaknu
da osjete staru
idilu života

sač i ožeg
u lužnici praznoj
kao da sad plaču
i vapeći zovu
izgubljene ruke

grede i čabruni,
ispucale daske,
motike i držala
izgubili su čar
nagriženi zubom vremena
potpali pod nemar

kroz nova vremena
sebe se sad stide
i kao da se kriju
da ih ljudi ne vide

Zlatko Bartulović,1996.


Božić i starac


Naš kamen pod snijegom
i tišina znaju
pod našim dragim nebom
Božić u starom kraju.

O, čeljadi roda moga,
raseljena širom svijeta,
sjetiš li se Doma svoga
i kamena i drveta?

U božićnoj krasnoj noći
dok snijeg pada u tišini,
čekam da l' će itko doći
starom kraju i starini.

Bilo nas je (djeca mnoga),
pobjegli ste na sve strane,
ja na Božić molim Boga
i čekam da netko bane.

Ni dječji se glas ne čuje,
samo zvono sa zvonika;
Bože, kamo riječ putuje
u 'voj noći bez putnika.

Jure Radić


Moja zemlja
...Kud god pođoh,
bijah stranac
i u mojoj duši
ostaše praznine
jer čovjek je malen
da ponese u sebi
za cijelu vječnost
svu ljubav domovine.
Sretan sam tek onda
kad mi šumi
Jadran, Dunav, Drava...
U toj ljepoti
moja zemlja spava.

Jure Radić


Zagvoški stećak_Vukov greb

Photobucket - Video and Image Hosting