Najteža riječ na svijetu

Od malena učimo kako su dvije rečenice najteže za izgovoriti, a to su „volim te“ i „oprosti“, naravno; to vrijede samo za one koji iskreno misle svako slovo. Puno puta sam bila u situaciji da se ugrizem za jezik koliko zapravo iskreno ne mislim kad te dvije izjave izgovorim, ali rečem ih samo da smirim buru koja okreće na oluju. No; koliko je težina tih dviju rečenica jednaka onoj riječi „NE“ koju mnogi ne znaju izgovoriti. Tako mala riječ, a toliku težinu predstavlja. Dva slova koja pararelno u nekim pojedincima stvaraju dvije duboke ubodne rane, jer se od njih rađa osjećaj manje vrijednost i lošeg čina. U čemu je problem sa tom riječju!? Zar to nebi zapravo trebala biti riječ koja koluta preko usana, čak ni jezik ne možeš zapetljati kada je izgovaraš.
U razgovoru sa svojom golubicom, rasprava se vodila o tome koliko neke osobe ne znaju nikome odgovoriti „Ne“ i tjeraju ostale da odbiju nekoga umjesto njih; zaključili smo da sloboda govora u kojoj je ta riječ objekt, predikat i subjekt bez epiteta i atributa počinje onog dana kada se usudimo svojim roditeljima prvi put odgovoriti „ne“ za nešto što oni misle da je dobro za nas, a mi to ne želimo. Tada se probudi vulkan negacija i svjesni smo kako je riječ „ne“ u većini slučaja obrambeni mehanizam, a i najbolji napad i obrana. Nikoga ne možeš ubiti kao što ga ubiješ sa najplemenitijom riječi „NE“. Ta riječ izražava stav,mišljenje i stajalište. Najsnažnija riječ u našem jeziku. Najsmiješnije je kako u većini jezika baš ta riječ počinje s istim slovom i kako je ista jačina izgovora.
Ta riječ najviše predstavlja pojam ženama; koje misle kako nisu dovoljno dobre ako nekoga odbiju; pogotovo ako je alkohol pomutio pamet. Ili se boje tu riječ izgovoriti ili posve zaborave njezino značenje prije nego što se probude u tuđem krevetu ili se vrate pokisle doma jer su upravo pale na testu odbijanja frajera. Današnji frajeri imaju sreće; jer žene tu riječ ne znaju izgovarati (ne pričam u globali; već o pojedincima koji to ne znaju). Čak riječ „ne“ kod nekih muškaraca ima veći faktor privlačnosti od riječi „da“. Naravno, ne pričam sada o slučajevima kada je „da“ točan odgovor, pričam sada o situacijama koje napravimo samo radi straha prema riječi „ne“. Neke žene misle, da ako one odbiju da će se i njih odbit, ili pak da čestim prihvaćenjem ponuda raste želja za njima, a time na neki način jeftino kupuju samopouzdanje. Sa riječju „NE“ dobivaš određenu dozu samopoštovanja, i najvažnije od svega dobivaš čvršći oslonac na zemlji, bez straha da će itko nasilu ući u tvoji osobni krug potreba i želja. S tim raste i samopouzdanje, koliko puta rečeš „ne“ toliko je i samopouzdanje veće; jer ne znam koliko ste primjetili, više se čovjek zamisli prije nego što nešto odbije – nego što prihvati. Sa odbijanjem snosiš veće posljedice, jer u životu je lakše pogriješiti – nego ne proživjeti.
Tko bi rekao da ta riječ koja predstavlja toliku negaciju i s kojom počinje negacija svih riječi na neki način predstavlja pozitivan stav. Dakle, drage moje žene koje gazite po svojim životima jer niste otvorili upute za korištenje te riječi; da – padate u očima, ne – nije nimalo privlačno.
Još gora stvar je; kada imate toliki strah od te riječi da vaš strah totalno zamuti percepciju vaših želja i potreba u tom trenutku. Kada mislite da je lakše natjerati sebe da poželiti nešto što ne želiš, nego upotrijebiti tu riječ. To je na neki način psihičko silovanje i nametanje, teški terorizam na vlastito postajanje, samoprezirno pljuvanje sebi u lice. Ne gubite ni dlaku s glave kada kažete NE, samo čuvate dostojanstvo na nivou.
Sad sam toliko ljuta na takve pojedince, koji dopuštaju da ih netko gazi i iskorištava, kako bi stvorili osjećaj vrijednosti, a na tom putu zaborave tko su i što su i koliko vrijede – jer imaju strah od te riječi. Ili pak ni sami ne znaju značenje te riječi. Otvorite jebeni rječnik! Postanite osobe vrijedne respecta – recite jebeno NE – barem jedanput u životu. Riječ „ne“ možda i otvori koja vrata, a sa riječju „da“ kod vas su vrata uvijek otvorena za svakoga i svejedno opet morate kucati na tuđa. Što je bolje u kojem trenutku, odlučite sami - sa mog stajališta; treba se znati reći "ne".

Žene su navikle kupovati samopouzdanje na komplicirane i teže načine. Ponekad se zamute u teškim i neshvatljivim odlukama, ali bar nek jednom pogledaju nogometnu utakmicu da vide koliko je kvalitetnija igra onda kada staneš nogom na loptu. Ako se ni jednom ne stane, naš život, baš kao i ta utakmica je kao trčanje povezanih očiju u prostoriji bez izlaza; sudaraš se svakih dva koraka i padaš na pod. No; koliko je zapravo teško ustati sa dna na koji smo pali zahvaljujući nedostatku samopouzdanja i ne shvaćanju da u životu neke osobe i stvari treba odbiti. Ako ne želiš - nemoj prihvatiti; zbog čega se lutko draga, moraš probuditi u njegovom krevetu? Kako se osjećaš kada te diraju ruke koje ne želiš; a zapravo želiš jer je lakše podnijeti par minuta beznačajnog seksa nego reči "ne"? Što misliš da ako odbiješ nekoga da ćeš postati hladnokrvna i umišljena kučka?! Da; to što si bila sa njim svojevoljno; bez želje, čini te dobronamjernom i realnom osobom. Kakav ti je obraz ujutro?

Nadalje, samopouzdanje i poštovanje se ne kupuje, niti se zaslužuje. Ono se steče. Postupcima. A postupak da radiš protiv sebe nije hvalevrijedan. Normalno, zna se dogoditi - ali to nije kao šestica u igrici "čovječe ne ljuti se" pa da bacaš ispočetka. Jednostavno nauči na svojim pogreškama. Shvaćam, puno je teže odbiti osobu koju poznaješ, koju je zapravo puno lakše povrijediti i lakše izgubiti (što je bizarno; da prije izgubiš osobu s kojom se duže družiš, nego osobu koju si tek upoznao; ali to nije tema ovog posta); odrastaš u svijetu u kojem trebaš ljubiti bližnjeg svoga; ali nije ti svatko bližnji i ljubiti ne mora doslovno značiti ljubiti; ponekad je čak i zdravo odbiti nekoga. Odbijanje je korisno u oba smjera - onome tko je odbijen; pronaći će razlog zbog čega je odbijen i promijeniti ga, i onaj tko je odbijo stekao je određenu dozu samopouzdanje i digao se stepnicu više na putu da upozna samog sebe na svim pozicijama. Čemu pljuvanje da pomaziš nekog drugog. Za sada; ukoliko se pronađete u ovome što ste pročitali - prvo saznajte što želite i što dopuštate, nacrtajte granicu koju ne smije nitko preći - pa čak ni vi sami. I bude li netko (majka, otac, brat, random osoba) pokušao preći preko nje - viknite to jebozovno NE i osjetit ćete kako je biti kralj svijeta - pa makar na trenutak. Oborite ljude s nogu. Pokažite zube i svoje Ja.

XOXO

13.05.2013. u 19:39 | 18 Komentara | Print | # | ^ | Like |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (1)

XOXO (Wo)

 photo f24c275c-159d-4fe0-979a-8c05d1dff84d.jpg

The thing women have yet to learn is nobody gives you power. You just take it. ”
― Roseanne Barr

Dragi čitatelju;

spisateljica ovog bloga ne broji puno koraka,
na određenom križanju ih je i prestala brojati jer je shvatila
da koraci ne određuju težinu puta.
Pišem o muškarcima, pišem o ženama, pišem o simbiozi,
svađi, ljubavi, seksu, romantici. Tema je puno; tema je bezbroj.
Ideju nalazim u ljudima oko sebe, u njihovim lijepim trenutcima
u njihovim lošim trenutcima, u njihovim usponima i padovima.
Ne kritiziram, ne hvalim. Samo dijelim mišljenja da ih i vi podijelite sa mnom.
Ovdje se priča o svima i o nikome, netko će se pronaći - netko neće.
Kao i ja, svatko od vas gazi po svome putu, neki čak i broje korake.
U svakom slučaju; sretan Vam put i hvala na trenutku koji ste podijelili sa mnom
dok ste čitali moje komentare.

(wo)man's world






Trenutno...

Čitam: Noćni vlak za Lisabon (Pascal Mercier)

Slušam: Yiruma - First Love (2001.)

Gledam: The Oscars movies

Trenutni citat: ..Svatko od nas je više njih, mnogo njih, preobilje vlastitosti. Stoga onaj koji prezire okolinu nije isti kao i onaj koji joj se raduje ili nje pati. U prostranoj koloniji našeg bitka ljudi različitih vrsta, koji na različite načine misle i osjećaju. (Fernando Pessoa, Livro Do Desassossego)

Trenutni tok misli: (21.01.2014. 20:54)

Bitke su iza mene, no, rat još prijeti.
Uzeti knjigu i barem na trenutak nestati.
Mrzim pogledati na datum i sat,
i uvjeriti se kako svakim novim trenom
gubi doticaj sa sobom. Ponekad imam osjećaj
da svakim novim trenom i pronalazim sebe.
Zbog toga i traje rat,
čas se izgubim, čas se pronađem.


Trenutno: promatram sliku i divim se savršenstvu linije koja kao putokaz pokazuje put zalutaloj strasti, koja prstima pokušava dodirnuti dubine koju krije. Jeste se ikada zapitala koje dubine krije žena?
Nitko ih nije otkrio - toliko su misteriozne i tajanstvene, no stvaraju nemir. Ona nosi bol i sreću u istom mahu. Njezina leđa su njezino ogledalo,
jer sve nosi na njima. Nosi ih bez žaljenja i bez pomoći. No, u jednom trenutku skidaju taj teret sa leđa i podijele ga. S njim. S onim jednim koji
joj oduzme tlo pod nogama i dopusti mu da zaroni u njezine dubine.
Budi taj. Smiri moj duh i moje nemire. Otkrij moje savršenstvo, putuj mojom linijom, mojim putokazom, otkrij prstima sve zalutale strasti i dodirni prstima dubine koje krijem.

Zahvaljujem se fotografkinji i mojoj prijateljici Ivani Pejnović i modelu N.N na prelijepoj fotografiji.

 photo 3f4cc64e-9b53-489e-918b-483c2cbefdf3.jpg

“Besramna" Ivana Pejnović 2013. Lovran

Službena stranica Ivana Pejnović photography

Blog se rodio
29.04.2013. u 18:40 h