Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
25.05.2009., ponedjeljak
Barufe - Drugi dan
|
Dugi dan Barufa stigoh na Pavijan grivaste propustivši Electric Bullet i 4 Toasted Pancakes. Pavijani su svirali s novim gitaristom jer je, navodno, stari otišao zbog neslaganja s muzičkim konceptom benda. Uglavnom, malo su melodičniji nego prije, više furka na Gilmour fazu Floyda umjesto Barrettove. Zaključna ocjena, psihodelija i sunce "Fakin A"! Slijedio je novi bend Tandemi prošlog sjećanja, kojima je ovo bila druga ili treća svirka uopće. Imaju dva pjevača i sviraju malo melodičniji rock. Pokazali su mnogo entuzijazma, izvodili razne akrobacije na pozornici. Onda su nastupili punkeri Diskurz kojima je ovih dana izašao album prvjenac. Bend je rasturio svojim žestokim punk rockom, križancem između Nirvane i Sex Pistolsa. Šteta što su prerano svirali, jer njihov nastup zaslužuje da ga pogleda veći broj ljudi od dvjestotinjak koji se okupio oko 18:30 te je bio raspršen hvatajući hladovinu zbog plus 30 stupnjeva celzijevih. Također, Diskurz su pokrenuli prvi Pogo večeri. Sljedio je Post metal sastav KOH iz Karlovca. Njihova svirka je progresivna, ambiciozna, vokal pjeva preko megafona, uglavnom, nikakvih zamjerki nema. Nastavilo se sa post metalom. Stižu eksperimentalisti Hesus Attor, koji su nevjerojatno uvježbani, precizni u njihovim nepredvidljivim izmjenama tempa i dinamike. Napetost u njihovoj svirci vlada cijelo vrijeme. Svaka čast. Nakon njih dolaze pop psihodelični sastav Quasarr. Tijekom njihove uvježbane svirke Ljetna je već bila pristojno ispunjena. Onda su osječki Debeli precjednik protresli publiku sa svojim melodic punkom, da bi nakon njih na stejđ došao legendarni Grč. Super svirka, njihovi filmići se vrte iza, Zoff u svom elementu, motorka, rezanje mesa, blendanje metala, krv, iskre, crnilo. Dakle, Grč. Father stižu nakon Grča. Fathere nikada nisam vidio i čuo u boljem izdanju, a vidjeh ih i čuh mnogo puta. Novi bubnjar ubija, bend rastura. Nove stvari, obrada Beatlesa, uglavnom zakon. Ipak, najveći zakon je nastupio za vrijeme Partibrejkersa. To je bila toliko jebena svirka da čovjek dobije osjećaj kao da sluša CD. Anton je najbolji rock gitarista ovih prostora, a Cane zvuči kao da nema toliko godina, koliko već ima, a ima ih mnogo (samo se trebao malo više opustiti). Uglavnom Ljetna krcata ljudima koji frenetično skaču i znaju svaku riječ pjesama Pertibrejkersa. Fantastično. I na kraju, drugu večer su zaključili zagrebački ska punkeri Antenat. Dodajmo odlične Fritule i maneštru sa kuhinja stacioniranih na Ljetnoj, zid utisaka, štandove.... Uhu, prekrasno! |
23.05.2009., subota
Barufe - prvi dan
|
Jučer je odrađen prvi dan Opatijskih Barufa. Ljetna je podsjećala na mravinjak ljudi koji su se gibali od stejđa, šanka, roštilja i WC-a (da, muzički program se i tamo odvija, sviraše Pavijan Grivasti i DJ WC). U skladu s tradicijom opet je park bio pun ljudi, punkera, metalaca, rockera, hipika i hipi hopera i ostalih . Osim toga, ovaj put je park bio obogaćen svirkom jazzera i Maria Furke. No ajmo o bendovima s glavnog stejđa. Dakle, stigao sam tek na treći bend Burning Nicola, propustivši sastave No Army i ŠTBK. Pa ajmo o gorućem Nikoli. Radi se o melodic punk sastavu. Imali su savršen zvuk, što je čudno za bendove što prvi nastupaju, a razlog su dvije gitare koje su jako precizno odsvirane. Uglavnom cijeli sastav je jako usklađen, a dodatni razlog tome jest taj što imaju par, uvjetno rečeno, veterana Ri rock scene. Naime bas svira bubnjar sastava Pasi, a na vokalu je basista Carmine Puttane. Također, njeguju svojevrsni ČA punk, a među lokalnom publikom već su postali poznati po punk obradi Šajetine pjesme Dva banja. Zatim je usljedio još jedan melodic punk bend Negativna orijentacija. Oni su malo progresivniji od Nikole, ali također njeguju ljubav prema Ča – valu. Naime, Negativna orijentacija je obradila pjesmu Alena Vitasovića "Nisi više mala", valjda se tako zove. Eto, imamo Ča punk scenu. Nakon punka, irski folk punk. Lovransko/opatijski The Shamrock uspješno kombiniraju ta dva navedena žanra. Osim toga, imaju izvrsnu komunikaciju s publikom, pa su bili prvi sastav dana koji je publiku naveo na ples i pogo. Priča se da imaju album u pripremi za jedan major label. Uglavnom izvrsna svirka, mnoštvo instrumenata (banjo, harmonika, frulice, gitare) itd...plesanje, lijepo. Onda su sljedili famozni Windfuckers. Oni sami sebe nazivaju seljačinama, a sviraju hard progresivni rock kojeg uspješno križaju s Gustafima i lokalnim melosom. Otvorili su svirku ambicioznim progresiv instrumentalom gdje su se izmjenjivale solaže na gitari, trubi, harmonici i sve je to trajalo skoro deset minuta. Uspješno izvedeno i tada dolazi pjevač na pozornicu s lutkom na napuhavanje (one iz seks shopa). Publika se sve više zagrijava, skače, a vrhunac dolazi na predzadnjoj pjesmi Sisata i posljednjoj Odlazak u Grad gdje se razvija i njihova zastava tzv. Penis vjetrenjača, vjetrokurc ili slično. Publika skače i od tada su svi sljedeći bendovi imali publiku raspoloženu za ples. Ples se nastavio i sa slavonskim punkerima Gužva u šesnaestercu. Oni su izazvali masovni pogo, unatoč tome što im je dva put pukla žica, jednom gitaristi, drugi put basisti. Ali to nije utjecalo na njihovu energičnu i zabavnu svirku. Onda su sa širenjem optimizma nastavili zadarski reggae hip hoperi Postolar triper. Publika, koja je sada bila u veoma velikom broju je bila jako zadovoljna, koga čega janjetine i tako to. Ajs Nigrutin su svojim humor hip hopom nastavili zabavljati ljude, a nakon njih sviraše još jedan hip hoperski bend Elemental, koji je momentalno jedan od popularnijih sastava u državi, što se vidjelo po euforičnoj reakciji publike, a oni su svoj nastup zaključili riječima "Jebeno!". A jebeni su bili headlineri Disciplina kičme ili Disciplin A Kitschme. Koja je još jednom svojim basom i pedala efektima (wah, flanger etc...) pokazao svoju virtuoznost i inovativnost. Nabrijana svirka je totalno rasplesala ljetnu, a bend je sve stvari odsvirao bez pauze, uz suradnju s publikom koja je pjevala njihove hitova Technicolor eyes itd... Baš jebeno. I na kraju su BiH reperi Dubioza kolektiv nastavili sa širenjem pozitive. Uglavnom.... a je, jebeno! |
06.05.2009., srijeda
Heaven and Hell - The Devil You Know
|
Nakon što su 2007. izdali kompilacijski album "Black Sabbath – The Dio Years" i snimili tri nove stvari s Pjevačem Ronnie James Diom, koji je preuzeo vokal od Ozzya na dva najuspješnija post Ozzy albuma Heaven and Hell i Mob Rules, Sabbathima se toliko dopalo što su snimili, točnije pjesme The Devil Cried, Shadow of the Wind i Ear in the Wall, da su odlučili snimiti cijeli album. I to s Dioom jer je Ozzy opet prolupao, nažalost na negativnu spiku, odnosno reality show. Javio se problem imena, budući se Ozzy ne želi odreći nasljedstva Black Sabbatha. iako Iommy ima prava na ime, pa je ekipa, Točnije Tony Iommi, Geezer Butler, Ronnie James Dio i Vinny Appice, iz kolegijalnosti spram Ozzya promijenila ime u Heaven and Hell, po najuspješnijem albumu s Diom. I tako su snimili novi album The Devil you Know. Čim je izašao omot, odnosno slika imena Satan koju je napravio Per Haagensen, ekipa je popizdila i svi su rekli to je album godine. Pa jeli? Alum je jako dobar. To se vidi odmah na uvodnoj Atom and Evil koja nam daje presjek gotovo cijelog albuma. Dakle radi se o teškoj mračnoj pjesmi s fenomenalnim riffovima. Upravo su genijalni riffovi što karakterizira ovu ploču, oh da i totalni odlazak u doom metal. Ipak, iako Dio fantastično pjeva, ponekad pretjeruje sa svojim operetnim glasom, što zna ubiti mračnjaštvo Iommyjevih riffova. Također malo mi smeta predvidljiv aranžman pjesama, koji imaju klasičan raspored riff, pjevanje, most, refren, pa još jednom isto, pa solo, pa most pa refren i rif za kraj. To je čudno, budući su upravo Black Sabbath bili poznati po kompliciranim aranžmanima. No kako god, svaka stva ima svoju draž i fanovi metala mogu uživati. Pogotovo u drugoj pjesmi Fear koju otvara opaki distorzirani flamenco riff. I tako se to vrti, do mosta i onda znate, slijedi refren, no ovaj nije melodičan, već mračni i to uvijek dobro upali. Jedna od najuspjelijih stvari na albumeru, jel'. Slijedi singl Bible Black koja počinje molovskim akustičnim introm, na tragu uspješnica Black Sabbatha kao što su Children of The Sea ili Th Sign of the Southern Cross. I onda se stvar pretvara u doom metal s ubojitim riffom. Sve super, iako na momentima Dio pretjera sa operetnim fraziranjima. Onda imamo pjesmu Double the Pain koja počinje bas gitarom provučenom preko flanger efekta. Nakon tog sporijeg uvoda stvar se razvija u hard rockericu srednjeg tempa. Pjesma Rock and Roll Angel, kao što joj samo ime kaže, ima svjetlije riffove i malo odskače od tmurnih tonova što prevladavaju na albumu. Drugim riječima, to je jedna od lošijih stvari na albumu. Onda se opet vračamo u tmurne vode s pjesmom The Turn on the Screw. Nakon nje konačno imamo jednu pržilicu. Radi se o pjesmi Eating the Canibals. Bila bi genijalna kada me vokalna melodija ne bi podsjećala na Abba-u. Slijedi Follow the Tears koja počinje orguljama kao iz nekog horor filma. Ima i orkestraciju koja baca na stvar Metallice Human s njihova albuma S&M. No ipak, stvar dobro zvuči i spada mi među tri najbolje na albumu. Nakon toga slijedi druga pžilica Neverwhere i to bez Abba vokalnih linija. Zadnja stvar je Breaking into Heavaen, za koju valja reći, kako je počelo tako završava- sporo. Zaključak, The Devil you Know je jedan odlično isproducirani doom metal komad muzike. Zadovoljit će sve fanove Sabbatha i heavy metala, no fali mu malo više igre s aranžmanima do savršenstva. Ipak super je što ponovno imamo Black Sabbath, makar se sada odazivaju na ime Heaven and Hell, žive i zdrave i u dobroj formi. |
