Whisky bar

To see a world in a grain of sand And a heaven in a wild flower, Hold infinity in the palm of your hand And eternity in an hour. William Blake (1757-1827)

30.04.2008., srijeda

Gnosticizam, fatalizam, paranoja u Izvještaju o slijepcima Ernesta Sabata

Kao glavne teme Izvještaja o slijepima, što je dio romana "O junacima i grobovima" Ernesta Sabata možemo izdvojiti sljedeće:

Gnosticizam
Fatalizam
Izjednačavanje stvarnosti s konvencijom
Izjednačavanje jastva s konvencijom
Istodobno postojanje i povezanost dva naoko nespojiva svijeta
Manija proganjanja - Manipulacija pomoću halucinacija

Dakle prvo kratki prikaz djela. Zli lik romana Fernando Vidal Olmos, koji je lopov s afinitetima prema umjetnosti, je od mladosti fasciniran slijepcima. Odjednom on dolazi do spoznaje da zapravo slijepci vladaju svijetom te ih počinje uhoditi kako bi ušao i njihov svijet. Kada mu se učinilo da je sve to samo njegova paranoja, pokazalo se da je sve čega se bojao istinito, da slijepci vladaju, te da nije on uhodio njih već oni njega.
A sada prvi dio; Gnosticizam. Sabato u romanu kroz usta glavnog protagonista i uhode slijepaca, zlog Fernanda Olmosa iznosi sljedeću gnostičku tezu: "Zlo ne treba propovijedat, ono dolazi samo." - str 238. Nekako mi se čini da je ta rečenica i poanta cijelog izvješća o slijepima. Naime kontekst izricanja te rečenice jest rasprava Olmosa s pozitivistički i feministički nastrojenom učiteljicom koja smatra da će se sve nevolje svijeta ispraviti podučavanjem, odnosno širenjem znanja. On a dakle znanje smatra nečime dobrim, na što joj Olmos replicira da se dobro, kako bi došlo treba propovijedati, dok zlo ne, već "Zlo ne treba propovijedat, ono dolazi samo."
Time se prikazuje gnostička vizija svijeta kao nečega što je samo po sebi loše. Dakle problem zla je riješen time što se tvrdi da je zlo esencija svijeta, stvarnosti u kojoj živimo.
Zatim Sabato preko Olmosa navodi neke od razloga zašto je svijet sam po sebi loš:
"1. Bog ne postoji
2. Bog postoji i nitkov je.
3.Bog postoji ali ponekad spava: njegove more su naš život.
4.Bog postoji, ali ima napadaje ludila: ti napadi su naš život.
5.Bog nije sveprisutan, ne može biti svugdje. Ponekad je odsutan - u drugim svjetovima? U drugim stvarima?
6.Bog je jadničak suočen s odveć zamršenim problemom koji nadilazi njegove snage. Bori se s materijom kao umjetnik sa svojim djelom. Katkad mu pođe za rukom da bude Goya, ali uglavnom je šaka jada.
7. Boga je prije početka povijesti porazio Knez Tame. Poražen, pretvoren u navodnog vraga, dvostruko je lišen ugleda, jer mu se pripisuje ovaj nesretni svijet." str 214, 215

Uzimajući posljednju mogućnost Sabato kaže da je to već gnostičko tumačenja, a sekta slijepih je ta koja sprovodi vladavinu Kneza Tame, ali iza vela privida kroz priče o Isusu koji je iskupio svijet kod kršćana ili Muhamedu kod muslimana. Olmos tvrdi da se to koristi kako bi se stvorio privid kod ljudi da Knez Tame ne vlada, iako je on zapravo porazio Isusa, dok muslimani smatraju da je svijet iskupio Muhamed, no i on je bio poražen, čime se stvara dvostruka mistifikacija koja se teško može rasplesti čime je mirna vladavina Kneza Tame kroz sektu slijepih osigurana. A zašto baš slijepci? Pa čini mi se iz razloga što su oni lišeni vida čime nisu u kontaktom s prividom koji nas vara. No o tome malo kasnije
Zatim slijedi Fatalizam. Naime, u skladu s tim da se dobro propovijeda, dok zlo ne, trebalo bi zaključiti da je za dobro nužna akcija, djelovanje, dok zlo dolazi samo kada smo pasivni.
Fatalizam takvo tumačenje odbija, odnosno tvrdi da nikakva akcija ne može ništa promijeniti jer je već sve zadano, sva budućnost je zadana.
Sabato, odnosno Olmos, se tu koristi raznim metaforama, ali i onom o Edipu, kojemu je upravo proročanstvo pokrenulo niz akcija koje su ga trebale spriječiti, ali su učinile upravo da se ono dogodi. Naime Olmos to uspoređuje sa svojom igrom u djetinjstvu kada je pticama kopao oči, kao pretskazanje njegove budućnosti koja ga je dovela do toga da istraži sektu slijepih, ali na kraju i bude uništen od nje. Odnosno referira se na niz slučajnosti u Olmosovom životu koje su imale veze sa slijepima, od poznanstva s nadrealističkim slikarom koji je radio slike osakaćenih očiju, i drugih poznanstva.
Tu Sabato nudi antinaturalističko shvaćanje uzročnosti i objašnjenje slučajnosti. Naime, da bi uzročnost djelovala u svrhu Fatalizma ona nikako ne smije biti mehanička, već svrhovita, kako bi se ispunilo pretkazanje. Stoga su sve slučajnosti samo svrhovito povezani uzročni događaji koje se nikako ne može izbjeći, jer su, eto slučajnosti!
"Događaji su slučajni ili se takvima čine, ovisno o kutu iz kojeg se promatra stvarnost. Ako pogledamo iz suprotnog kuta, zašto ne bismo pretpostavili da sve što nam se zbiva pokorava konačnim svrhama?" str 224.
Time je prikazano ono što doživljavamo stvarnošću, nestvarnim, odnosno nema korespondencije s realnošću, budući je ona svrhovita, a ne mehanička, a u pozadini svega je manipulacija sekte slijepih, no da bi svoju vlast osigurali moraju nam dati pravila življenja i razumijevanja svijeta. Stoga je sve što mi mislimo da je stvarnost skup pravila nametnut od sekte slijepih kako bi nas držali u ropstvu.
Drugim riječima stvarnost je konvencija.
Tu se Sabato koristi kritikom realista koji su isključivi u negiranju bilo kakvog načina promatranja na stvarnost osim njihovog, empirijskog i kritizira ih na način što kaže "Poznato se tako pretvara u razumno....". Naime, Sabato preko Olmosa smatra da ta konvencija stvarnosti proizlazi iz činjenice da se ono što nam se pričinjava, postaje poznati dio gdje možemo obavljati neke svoje radnje, pa budući nam je to jedino poznato, to mora biti stvarno i jedino. Sabato kao bivši znanstvenik tu uleće sa svojim poznavanjem povijesti znanosti, pa poput Thomasa Khuna (koji je svoje djelo struktur znanstvenih revolucija izdo godinu dana kasnije nego Sabato O junacima i grobovima, odnosno 1962.), prikazuje da je ono što se u određenim razdobljima smatralo stvarnošću, bilo uvjetovano znanstvenom paradigmom, odnosno pogledom i poznavanjem činjenica o svijetu.
A kako je Sabato prikazo u izvještaju o slijepima da je Fatalizam ontološka istina o uzročnosti, tako niti ne vjeruje da postoji nekakvo približavanje istini u znanosti, već je sve što se nudi kao realnost konvencija, paradigma, nekog interesnog skupa ljudi, u ovom slučaju sekte slijepih, jer tako, ako definiraju stvarnost da odgovara njihovim interesima, ostvaruju se i na vrhu su piramide vlasti u svijetu.
Dodatni prikaz stvarnosti kao konvencije može se pročitati iz sljedećeg citata: "Ubogi starčić...kao da svi mi neznamo da neki besramnik kad ostari ne prestaje zbog toga (ubogi starčić opa.) biti besramnik...."
A onaj tko kaže da to nije stvarnost ne ubijaju, već proglašavaju ludim, jer "Tko bi povjerovao argumentima jednog luđaka." str 281. rečenicu koju je izrekao Olmos u kontekstu kada se Sabato referira na svoj prethodni roman Tunel u kojem u slikara Castela, koji je bio ljubavnik žene slijepca, a prema Olmosevoj fiksaciji, slijepac Castela navodi na zavađanje njegove žene kako bi je ubio. Tada slikara koji je bio na tragu razotkrivanja zavjere trpa u ludnicu, odnosno na nesumnjiv način rješava. Olmos u svojoj ispovijesti spominje razne umjetnike poput Rimbauda i Artuada koji su završili u ludnici ili izgnanstvu zato jer su ušli u trag sekti slijepih i skopčali njihovu urotu.
No Fernando Olmos je odlučio istražiti do kraja. Ali tijekom istraživanja dolazi do spoznaje da je i samo jastvo naprosto konvencija, jer doživljava bivanja u dva različita svijeta u isto vrijeme, metamorfoze.odnosno pretvara se u ribu, a na kraju svoje trilogije Sabato će jednog od aktera pretvoriti u šišmiša. Odnosno on će sam sebe percipirati kao šišmiša, dok će ga drugi percipirati kao normalnog čovjeka, što je vidljiva metafora pitanja jastva, jesam li ja onakav kakvim vidim sebe ili kako me vide drugi?
Kako postoji više kutova pogleda na jastvo, ono je prema tome konvencija.
Dodatno, u izvještaju o slijepima Sabato uvodi preko Olmosa termin usidriti stvarnost. Odnosno Olmos je često doživljavao da mu se slika svijeta raspada, te je često morao jakom koncentracijom, pomoću onoga što mu je poznato, dakle pravila, usidriti tu stvarnost kako ne bi otplutala.
Stoga se Olmos pita: "Oduvijek me se doimalo čudesnim da netko može rasti, gajiti iluzije, trpjeti nesreće, odlaziti u rat, duhovno se srozavati, mijenjati mišljenje, a ipak i dalje nositi isto ime." str 219.

Daljnju podvojenost stvarnosti i iluzije Sabato prikazuje kroz dva naoko nepovezana svijeta, blještave površine Buenos Airesa, zabava, ženskih toaleta i kanalizacije u kojima se nalaze njihova govna i slično, najbolje citat: "Ogavne kloake Buenos Airesa! Jezivi donji svijete, postojbino gnusobe! Zamišljao sam tamo gore, po raskošnim salonima, krasne i profinjene žene, uljudne i uglađene bankovne direktore, učitelje kako đacima govore da se po zidovima ne smiju pisati prostote, zamišljao sam uštirkane bijele ogrtače, večernje oprave od tila i koprenasta muslina, poetične riječi upućene ljubljenoj, dirljive govore o građanskim vrlinama. Dočim ovdje dolje, u sramnom i kužnom metežu, izmiješani teku menstrualna krv tih romantičnih dragana, izmet lepršavih djevojaka u muslinskim haljinama, prezervativi koje su upotrijebili uglađeni direktori, fetusi raskomadani u tisućama abortusa, ostaci hrane iz milijuna kuća i restorana, neizmjerno, beskonačno smeće Buenos Airesa." str. 298.
Dio je to teksta u kojemu Olmos već zalazi u prostorije sekte slijepih, a put do nje vodi kanalizacijom. Tu se prikazuje neka vrsta spoznaje stvarnosti, naličje, odnosno ono što se nalazi iza privida te blještave iluzije, svo smeće svijeta (Buenos Airesa). A veza koja mu je omogućila tu spoznaju je bila potraga za sektom slijepih. Kako sekta slijepih predstavlja zlo, u slučaju Fernanda Olmosa koji je u romanu prikazan kao zla osoba, zlo je bilo to koje je povezala ta dva svijeta i osigurala mu čvrstu spoznaju stvarnosti, koju više nije trebao usidriti već je uz pomoć zlog pilota pristao u luku.
Sad, postavlja mi se pitanje, želi li ovime Sabato reći da se svakome spoznaja nudi prema njegovom karakteru, odnosno da je samospoznaja ujedno i put do konačne spoznaje, jer ono što nas određuje (dobro, zlo i ostalo) nam i spaja svijet unutar vela i izvan vela iluzije?
U prvi mah sam to rastumačio kao tvrdnju da zlo je ono što spaja taj skriveni pravi svijet i otkriveni blještavi svijet, jer je zlo ontološka esencija svijeta. No ako uzmemo u obzir da je izvještaj o slijepcima pisan u prvom licu kroz viđenje zlog karaktera Fernanda Olmosa, možemo zaključiti da je taj karakter spoznao svijet na jedini način kako može, preko zla jer zlo samog njega određuje.
No to nije moguće svakome, već samo geniju jer je prema Olmosu (dakle indirektno Sabato) : "Genij...jest onaj tko otkrije identičnost među proturječnostima. Veze između naizgled nepovezanih stvari.", a Fernando Olmos je u romanu prikazan kao genij zla.
To se može potkrijepiti citatom: "I kao što to uvijek biva, istraživanje njihova univerzuma značilo je - sada to počinjem nazirati - istraživanje mog vlastitog mračnog svijeta." str 299.
Tu Sabato prikazuje kako je Olmos, nakon što su se svi njegovi strahovi, koje je želio odbaciti kao paranoju pokazali istinitim prihvatio da stvarnost jest drugačija nego što se želi prikazati, da paranoja, ludilo otkriva stvarnost.
A samospoznaja kao put do konačne spoznaje opet paše u Sabatovu svrhovitu uzročnost. Već je bilo zapisano da će Olmos biti zao i jedino kako je mogao doći do konačne spoznaje je bilo zlo.
Nakon što je upoznao tajne sekte slijepih Olmos shvaća tajnu njihove vladavine, slijepci drže ljude podčinjenima putem halucinacija, znakova koje im daju, odnosno manje metafizičkim jezikom, manipuliranjem stvarnošću putem konvencija koje se proglašavaju realnošću. A način kako nas podčinjavaju su strasti: "Ispostavilo se da je cijeli taj svijet Slijepih oruđe za zadovoljenje naše strasti, u konačnici izvršenje njihove osvete.". Drugim riječima iza blještavog privida, krije se nešto sasvim suprotno, veliko zlo koje se ostvaruje putem blještavila što nas zasljepljuje.
A slijepci su imuni na prevaru, jer su već slijepi i zato vladaju.

Citati uzeti iz izdanja knjige O junacima i grobovima, Ernesto Sabato, SysPrint, Zagreb 2007.
- 14:09 - Komentari (3) - Isprintaj - # prijavi hr.digg

11.04.2008., petak

Paradoks zla

Zlo izvire iz svake isključivosti!
Krajnji cilj svih ljudi koji osobe dijele na one koje znaju istinu i one koje neznaju jest uništavanje onih različitih od njih samih.
To je paradoks koji namjeravam objasniti člankom.
Naime, lako se može reći da ovim tekstom tvrdim ono što kritiziram, da dijelim ljude na dobre izle, budući da iskljućivost proglašavam zlom.
No u tom paradoksu leži pitanje; trebamo li prema netolerantnima biti tolerantni?
Smatram da ne.
Zašto?
Slijedi.
Prvo se osvrnimo na međuljudske odnose. Kada dvoje ljudi u interakciji ima različito viđenje stvari, najlogičnije rješenje bilo bi pokušati vidjeti postoje li ipak neke zajedničke točke, odnosno zajedničke vrijednosti u skupu njihova vjerovanja, koje dijele.
Zatim bi na temelju tih zajedničkih vjerovanja trebali uspostaviti nekakav sustav vrijednosti unutar kojih će moći skladno kohabitirati i djelovati, komunicirati, pa čak i družiti se!
Međutim, ako je jedna od strana u tom odnosu nespremna na kompromis, jer time misli kako krši svoja temeljna vjerovanja, ta strana želi promijeniti drugu stranu, čak i po cijenu ubijanja, brisanja suparnika s lica zemlje.
I tu se rađa nasilje. Time i zlo, zlo kao nešto što možemo definirati kao - nanošenje štete drugima koji nisu kao mi, a mi sami tu štetu ne želimo doživjeti.
Da je napadačka strana bila spremna na kompromis zlo se ne bi razvilo, već jedna nova situacija, novo interesantno prijateljstvo iz razloga što različiti motivi utječu na kreaciju novih vjerovanja. Time se preispituje; jeli baš nužno zadržati neko vjerovanje koje ne paše objema stranama i tako se odbacuje onaj višak koji bi, u slučaju da je ostao, samo nanio zlo drugoj strani.
Prema Hegelovoj dijalektici, sudarom se spoj tih vjerovanja diže na viši vrijednosni nivo, a društvo se u konačnici rješava zla.
I napreduje!
Napreduje u vrijednosti. Budući da obje strane dijalogom unapređuju svoja vjerovanja koja su do tada smatrali apsolutnim istinama. Dijalogom uviđaju da ono što su smatrali konačnim i savršenim nije u potpunosti takvim, te se da dodatno unaprijediti.
S druge strane, ako pristanemo na isključivost, pristajemo i na zaustavljenje odnosa na viši nivo, zaustavljamo mirni suživot, čime zbog straha sebe stavljamo u podređeni položaj.
Tada isključiva strana od suprostavljene može stvoriti Roba.
A suprostavljena strana u toj situaciji jest roblje.
A robovlasnički odnos jest zlo i to ne želim objašnjavati zašto, smatram da smo na dovoljnom stupnju da to prihvatimo kao intuitivnu činjenicu.
Stoga robovlasništvo treba izbjeći.
Rješenje?
Prekinuti veze s isključivom osobom, ignorirati u potpunosti.
Ako pokaže nasilje prema nama, uzvratiti jednakom mjerom.
Jedino tako je bilo moguće poraziti Hitlera.
Što nas dovodi na temu netolerancije u politici.
Naime totalitarna društvga uvijek tvrde da samo ona znaju istinu i time je njihova doktrina ispravan put.
Koje su odlike takvih društva?
1. jasno, netolerantnost, odbija se svaka moguća kritika, jer, pa hej ona je nepotrebna budući je doktrina istinita, stoga ako postoji zlonamjerna je, izdajnička pa je treba satrti.

2. dogmatičnost, ne dozvoljava se nikakvo poboljšanje teorije čak ako se prihvaćaju neki njezini djelovi, ali se tvrdi da se tim ispravkom žele nametnuti neke neželjene implikacije, pa se odbija.

To rezultira progonom neistomišljenika, budući su oni, prema totalitaristima, u službi ZLA!

Takvo djelovanje se najviše javlja kod sljedbenika eshatoloških teorija koje tumače istinu kao PUT, a taj put, odnosno zemljovid je dan doktrinom i s njega se nesmije skrenuti kako bi se stiglo do cilja.

Osnovni problem jest što se svaka prečica tumaći kao skretanje s puta, a ne ubrzanje puta.

To je glavna karakteristika netolerantnih drušva koja smatraju da znaju istinu.
Osim toga, a važno0 je istaknuti, takva društva drže da je njihova istina i moralna!
Čime opravdavaju svako ubijanje ljudi koji ne dijele njihov vrijednosni, pardon, istinosni sustav.
Može se reći da ja ovim člankom također namećem vrijednosni sustav.
Ipak, treba li se biti tolerantan prema netolerantnima?

Prvo treba pokušati komunicirati, pokušati postići komprpmis.
Sve igra!
Sve dok osoba ne kaže da će nas ubiti ako smo nešto na što nismo svojom voljom mogli utjecati. Primjerice krive nacionalne, vjerske, spolne ili rasne pripadnosti.
Konkretan primjer su nacističke želje za istrebljenjem židova, porobljavanjem slavena, roma, crnaca te njihova eugenika.
Oh nacionalsocijalizam!?
Svi jednaki, samo ako imaju jednaku krv!?
Svi jednaki u domeni svoje nacije, zlo.
Ali ljudi svoju krv, spol, pigment nisu birali, prema tome, one kao osobe slobodne volje nemaju zašto biti krivima i progonjenima.
Problem je u onima koji nešto na što nisu mogli utjecati proglašavaju glavnom vrijednošću ukupnog života.
E to je zlo!!!
To je isključivost, budući se tvrdi da zato što je netko drugačiji je dovoljan razlog da ga se proglasi zlim, bez obzira što sam nije mogao utjecati na svoju različitost.
A čak i da želi promijeniti ono dobiveno rođenjem, poput pokrštavanja s pravoslavne na katoličku vjeru zu vrijeme NDH, takvo biće bi i dalje bilo niže, jer ga je sama promjena stavila opet u podređen položaj. Još gore, sam je svojim činom pokazao da osjeća neku krivicu zbog toga što je rođen takav što je.
Takvo zlo je uzrok sukoba u našim krajevima.
Kako to da je iz neke socijalističke sredine eksplodirao neonacizam?
Kako su ljudi postali isključivi?
Odgovor; mitovi i legende o obećanom narodu, boljoj prošlosti i još boljoj budućnosti, Zlatnom dobu koje treba doć samo ako se žrtvuje za doktrinu.
A kao zlo možemo okarakterizirati i tvrdnju neoliberalnog kapitalima, koji kaže da su sve države koje ne otvore svoje tržište vanjskim ulagačima, naprosto zle.
Navedeno gledište preti filozofija socijaldarvinizma, koja tvrdi da je sve intavertirano zlo, jer nije evolutivno uspješno. Stoga svakoga tko je povučen treba satrti.
To je vrhunsko nasilje jer se sve što uživa u svom miru proglašava nasilnim i nesposobnim, a savako samoreklamerstvo naprednim.
Dobrim se proglašava kompetitivnost. No, važno je primjetiti da uspjeh kod kompetitivnosti znači nametanje svojih vjerovanja drugima, bez dijaloga i kompromisa. Ako druga strana odbije, uspjeh se kod takvog socijaldarvinističkom pristupa smatra eliminiranje te suprotne strane.
Dakle, za socijaldarviniste nasilje je legitiman alat uspjeha.

To je zlo jer nema dogovora, već se postavlja ultimatum, SVE ILI NIŠTA!
Ili JA ili NITKO!




- 15:57 - Komentari (7) - Isprintaj - # prijavi hr.digg

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Komentari On/Off

Opis bloga

Priče, pjesme, filozofski i rock and roll eseji.



Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

o meni

Ime: Marin Tomić

Sviram u grupi: Gerila, Družba bijesnih lisica

Svirao: Ventil inc., Eksplozija, Mario Furka & Štićenici, OŠ Sulud III


Image Hosted by ImageShack.us

Moji romani

Cyber Joint

John Buddha, vječno putovanje heroja





Potpuni opis stanja svemira podrazumjeva smjesu (superpoziciju) svih mogućih njegovih stanja......Jednostavno govoreći, u modelu mnogo svjetova, ako se nešto može dogoditi, onda će se i dogoditi, a najbolje uporište ima u činjenici da svjesni život postoji životom svakog čovjeka.

(Werner Heisenberg, Promjene u osnovama prirodne znanosti...Kruzak, Zagreb, 1998. str 136)







"Zar može poginuti zmaj od zmijskog otrova? reče. - Nego uzmi natrag svoj otrov. Ti nisi dosta bogata da bi mi ga mogla pokloniti." Na to mu guja pade ponovno oko vrata i lizaše mu ranu.

(Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, Grafos, Beograd, 1987. str 70)





Osnovni alat za manipulaciju sa stvarnošću su riječi. Ako možete kontrolirati značenje riječi, onda možete kontrolirati ljude koji moraju koristiti riječi. (Philip K. Dick)






Svaki dio materije može biti shvaćen kao vrt pun biljaka i kao ribnjak pun riba . Ali svaka grančica biljke , svaki ud životinje , svaka kapljica njihovih sokova još je jedan takav vrt ili jedan takav ribnjak.
(Gottfried Wilhelm Leibniz , izabrani filozofski spisi , Monadologija ,Naprijed , 1980. Zagreb , str 272)



Image Hosted by ImageShack.us




"Središte" je, dakle, područje svetoga u pravom smislu riječi, područje apsolutne stvarnosti.Isto tako, svi ostali simboli apsolutne stvarnosti (Drvo života i Drvo besmrtnosti, Vrelo mladosti itd.) također se nalaze u nekom središtu. Put koji vodi do središta je težak put (durohana) i to se potvrđuje na svim razinama stvarnosti: tegobno obilaženje oko hrama, hodočašće na sveta mjesta, herojski pohodi puni opasnosti u potrazi za Zlatnim runom, Zlatnim jabukama, Travom života itd., lutanja labirintom, teškoće onoga koji traži put do samoga sebe, do "središta" svoga bića itd. Staza je strma, zasjana opasnostima, jer ona je zapravo ritual prelaska iz profanog u sveto, iz kratkotrajnog i iluzornog u realnost i vječnost, iz smrti u život, od čovjeka k božanstvu.
(Mircea Eliade, Mit o vječnom povratku, Jesenski i Turk, Zagreb, 2007., str 32)







"Razdvajanjem magijskog i logičkog uma čovjek je izgubio svoju iskonsku prirodu i zauvijek prekinuo sklad čovjeka sa samim sobom i sa svemirom." (Ernesto Sabato, Prije kraja - Sjećanja, VBZ, 2006. Zagreb, str 100)





ARHIVA


FILOZOFIJA
Stvarnost i iluzija:
*Melancholia i Tristanov akord
*Točka omega i teorija kaosa
*Tko je Antikrist? (gnosticizam i paranoja u filmu Antichrist Larsa Von Triera)
*Tiamat vs Marduk – materija vs forma u filmu Prometheus
*Obrnuta uzročnost
*Paralelni životi
*Paralelni svijetovi
*Ima li razlike između stvarnosti i iluzije
*Suprotnosti i totalitet
*Rad ili nerad?
*Fire walk with me
*Preobrazba ribice prevoditelja u Levijatana strašnog
Svijest i samosvjest:
*Smrt i samosvjest
*Samosvjesni strojevi
*I'm Not There - tko sam i što sam?
*Zen oranje
*Fontana mladosti i univerzalni um
*Utjecaj voodoo religije na rock muziku i suvremenu filozofiju (zombie argument)
*
Nastavljamo na temu zombija u filozofiji
*Filozofija i tehnološke inovacije
*Promatran sam, dakle jesam
*Zabavni park Zemlja, transhumanizam i identitet (kritika)
*IDEJA vs TIJELO
Zlo:
*Gnosticizam, fatalizam, paranoja u Izvještaju o slijepcima Ernesta Sabata
*Moralna stvarnost u filmu "Fire walk with me"
*ART & RAT – It's a Yin Yang thing
*Malleus maleficarum ili o uzvišenosti skolastike
*Zlo
*Crna kronika i dobre vijesti
*Herostrat
*Vodite ljubav a ne rat
*Empatija kao osjetilo za dobro i zlo
Sloboda volje:
*Crowley vs. Kant
*Velvet Underground i mazohizam
*Antinomija ljudskosti
*Sloboda volje i moralna odgovornost
*Automati dužnosti
POLITIKA
Utopija, antiutopija, globalizacija:
*Antiekspertizam
*Antiutopija kao dokaz slobode volje
*Ganja & beyond
*Knjiga-Cyber Joint
*Muzika kao temelj ustava i privremena autonomna zona
*Magijski i logički um Ernesta Sabata i mogućnost utopije
*Patokracija
*Prvi Papa spektakla
*Tolerancija i religije
*Luđaci
*Ideja jednakosti i žrtva
*Individualizam i socijaldarvinizam
*Antitehnološka predavanja s Liburnicona
Terorizam:
*Meki terorizam
*Meki terorizam II
*Žrtvovanja
*Napadi i posljedice 11. rujna
Teorija zavjere:
*Teorija zavjere vs. institucionalna teorija
*Bohemian grove i maškare
PRIČE
*Metaludilo
*Sun dance
*Artemesijanci
*Monumentalni dan
*Kod duhova
*Put kroz vrijeme
*Žrtva - Jesus died for somebody's sin but not mine
PJESME
*Epska pjesma John Buddha
*Tarot karte
*Tamni osvit crnog sunca
*Komet sonet
*Priroda i društvo, sile i reakcija
ROCKERICA
Antologijski albumi:
*Epizoda 1.- Jon Spencer Blues Explosion "Now I Got A Worry"
*Epizoda 2.-Ugovor s Đavlom-The Cult "Electric"
*Heroj kulture
*Rock n' roll suicide
Beyond the song
*David Lynch & Roy Orbison
*Stairway to heaven
*Rock pjesme o smrti
*Rock and roll u službi srdžbe
*Utjecaj mitologije na pjesmu «The End» grupe «The Doors»




Free Counter
Free Counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se