Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (4)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (7)
Veljaèa 2011 (12)
Sijeèanj 2011 (13)
Prosinac 2010 (16)
Studeni 2010 (13)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (7)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (4)
Veljaèa 2010 (2)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (13)
Ožujak 2009 (5)
Veljaèa 2009 (3)
Sijeèanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Enzo i Lorenzo Mancuso, glasovi zaboravljenog sicilijanskog dijalekta, jezika i glazbe, tradicionalne ghironde, sliène turskom sazu.... možda se rijeèi i ne razabiru, ali osjeæam i razumijem nostalgiju juga, Mediterana koji umire i nestaje a njihova najbolja je "Cumu e sula la strata", s odjavne špice filma "A street in Palermo" (Via Castellana Bandiera) . Oznake: Sicilija, fratelli Mancuso, tradicionalna glazba Palerma, ghironda |
Primavera Todo o amor que nos prendera, como se fora de cera, Se quebrava e desfazia. Ai funesta Primavera, quem me dera, quem nos dera, ter morrido nesse dia. E condenaram-me a tanto, viver comigo meu pranto, viver, viver e sem ti. Vivendo sem, no entanto, eu me esquecer desse encanto, que nesse dia perdi. Pão duro da solidão, é somente o que nos dão, o que nos dão a comer. Que importa que o coração, diga que sim ou que não, se continua a viver. Todo o amor que nos prendera, se quebrara e desfizera, em pavor se convertia. Ninguém fale em Primavera, quem me dera, quem nos dera, ter morrido nesse dia. Spring All the love that had tied us, as if it was of wax, was breaking and crumbling down. Ai, tragic Spring, how I wish, how I wish that we had died on that day. And I condemned you, oh so much, to live with my crying to live, to live, and without you. Living, however without forgetting the enchantment that I lost that day Hard bread of loliness, that’s all we get, that’s all we are given to eat. What does the heart matter, whatever it says, yes or no, if it keeps on living, a ll love that had tied us, was breaking and crumbling down, was turning into dread. No one should talk to about Spring, how I wish, how I wish that we had died on that day. Mariza, Marisa dos Reis Nunes (41), po majci i roðenju iz Mozambika u Istoènoj Africi, odrasla u lisabonskoj èetvrti Mouraria, viša, plavija i mrvu draža od druge 2 moje afrièke kraljice- Sade od Nigerije, Cesarije od Zelenortskih otoka u trilingu aseva - fado, blues i morna. Oznake: fado, primavera, proljeæe, jesen, Mariza |
Srce me podsjeti da žalim za vremenom koje je prošlo, koje prolazi (umiremo svakodnevno a ne primjeæujemo, tijela smo od vode koje æe žedna zemlja upiti) Mi corazón me recuerda que he de llorar por el tiempo que se ha ido, por el que se va. Agua del tiempo que corre, muerte abajo, tumba abajo, no volverá. Me muero todos los días sin darme cuenta, y está mi cuerpo girando en la palma de la muerte como un trompo de verdad. Hilo de mi sangre, ¿quién te enrollará? Agua soy que tiene cuerpo, la tierra la beberá. Fuego soy, aire compacto, no he de durar. El cielo sobre la tierra tumba muertos, sobre el mar. los siembra en hoyos de arena, les echa cal. Yo soy el tiempo que pasa, es mi muerte la que va en los relojes andando hacia atrás. |
"Istina" je tek jedna iluzija da te mogu, da me možeš, uèiniti sretnim. Istini je pravo ime laž... Verdade,uma ilusão Eu posso te fazer feliz Feliz me sentir também Eu posso te fazer tão bem Eu sei isso eu faço bem Roubar-te um beijo no salão Girar sem perder o chão Não vou deixar você cair Cintura leve a minha mão Verdade - uma ilusão Vinda do coração Verdade - seu nome é mentira Eu posso te fazer ouvir Milhões de sinos ao redor Eu posso te fazer canções O amor soa em minha voz Eu posso te fazer sorrir Meus olhos brilham para ti E os pés já sabem onde ir Ninguém precisa decidir Verdade - uma ilusão Vinda do coração Verdade - seu nome é mentira |
Amado mío, te quiero tanto, no sabes cuanto ni lo sabrás. Si te consigo, amado mío, siempre conmigo te quedarás. Todo lo que tengo, amado mío, a tus pies está, para ti será, para ti lo guardé. Todo lo que tengo, amado mío, desde que te vi, no me sirve a mí, se muy bien el porqué. En tu mirada, a veces veo un buen deseo, y nada más. Amado mío, te quiero tanto, no sabes cuanto, ni lo sabrás. Luz Casal (1958.): AMADO MIO |