Vjerovati radosti...

subota, 08.07.2006.

Iz moje srednjoškolske bilježnice...

Vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoja riječ

Riječ je moćna riječ. Pomalo neobično zvuči ta rečenica. Život nam je satkan od mnoštva riječi, onih prvoizgovorenih, do riječi za čije objašnjenje je uistinu potrebno kupovati pravopisne knjige. Kad bi postojao brojač riječi brojke bi bile visoke- barem kod mene. No, kada bi podvrgla svoje riječi detaljnoj analizi, ustanovila bih da je priličan broj njih izgovoren nepotrebno. Isus je rekao: « Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu položiti račun na Sudnji dan. Prema svojim riječima bit ćeš opravdan i prema svojim riječima bit ćeš osuđen» (Mt 12, 33-34). Teške i ozbiljne riječi o kojima ne razmišljam često. Tek ponekad, kad savjest upali crvenu lampicu i shvatim da sam pretjerala. Sjećam se riječi jedne drage osobe: Gruba riječ boli više od šamara. Uistinu, bol šamara prođe, a nekoliko riječi- ružnih- zna čučati u ljudima cijeli život. Hinduisti vjeruju da svaka riječ ostaje u atmosferi. Ima tu zanimljive simbolike. Koliko samo ljudi dnevno izreknu kletve i zle želje za druge, stoga se nije čuditi ratovima, mržnji i netrpeljivosti. Akumulirana mržnja preko riječi mora se negdje osloboditi. Kažu psiholozi da egoiste lako možemo prepoznati po riječi ja. Ja ju uistinu često koristim. Potaknuta time- pred ogledalom svog bića analiziram svoje riječi … Po kojim riječima ljudi prepoznaju mene, koje riječi su građa moje osobnosti? Često se govori kako današnji ljudi ne znaju slušati jedni druge. Teško je slušati ako su nečije riječi isprazne i umjetne, ako onaj tko govori to isto i ne živi. Biti autentičan danas i stajati iza svojih riječi danas je teško. Čini mi se da je nekoć riječ imala veću težinu. Danas je oslabljena i obezvrijeđena. Kakva ironija- riječ slaba u vrijeme demokracije. Ali, postoje riječi i riječi. Jedne su šuplje i bezvrijedne, a druge on prave- životne. Riječ ima moć. Ogromnu! Osobito Božja riječ. Prekrasan je proslov Ivanova Evanđelja- U početku bijaše Riječ…to je prava riječ- živa i autentična- Isus. Moje riječi još su daleko od onoga što je on govorio, a i djela. Ja govorim, ali često to ne činim. Poznajem jednu djevojku koja je kraj svog kreveta stavila natpis: «Dobro jutro! Samo danas ću govoriti dobre stvari». Teško je tu odluku donijeti za cijeli život, bar u ovim godinama, iako će doći trenutak kad moram čvrsto pred sobom odlučiti hoću li biti osoba ispraznosti ili punine. Odlučila sam svaki dan pokušati govoriti dobre i kvalitetne stvari- jedan po jedan dan, svjesna da moje riječi grade mene kao osobu, grade moje međuljudske odnose ali i osiguravaju vječni život.

by Ana
- 00:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #