Image Hosted by ImageShack.us

12.12.2007., srijeda

Biokovo (Veliko Brdo - Mali Borovac - Motika - Bast)

Evo se opasno svome kraju bliži i 11. prosinca, međunarodni Dan planina, a kakav bi ja to bio planinar da ga ne popratim jednim planinarskim postom. Doduše, imao sam ga najbolju namjeru napisati i objaviti još u poslijepodnevnim satima, ali su me poslovne obveze spriječile u tom naumu, pa sad moram hvatati zadnje trenutke ovog dana. Ovaj datum se inače, odlukom generalne skupštine UN-a, slavi od 2003. godine kao međunarodni Dan planina, a ove godine mu je osnovna tema "Utjecaj klimatskih promjena na planinska područja". Svrha mu je potaknuti nas na razmišljanje o tome kako je krhka biološka ravnoteža u planinskim područjima. Tu možda i ponajviše dolazi do izražaja neosporiva činjenica sve bržeg nestajanja ledenjaka, kao izravna posljedica globalnog zagrijavanja, ali to nažalost i nije jedini način kojim ubrzane klimatske promjene utječu na život u planinama.



Kako današnji dan zbog posla ipak nisam bio mogućnosti provesti u okruženju koje me čini najsretnijim, opisati ću vam izlet koji smo poduzeli ove nedjelje. Umjesto planiranog uspona na Troglav, zbog bolesti našeg vodiča Arathona, bili smo primorani primijeniti naš pričuvni plan i uputiti se na Biokovo. Kako je plan bio da izlet ne završimo na polaznoj točki, iz Splita smo se uputili s dva automobila. Daba, Luka i njihova ljubimica Luna u jednom, a Zizi, njena kolegica Silvija i moja malenkost u drugom vozilu. Iz Splita se krenulo s manjim zakašnjenjem u 07.15 h, krivca neću imenovati. Po dolasku prvo smo Luku, Silviju i Zizi ostavili da obave ranojutarnji shopping u "Kerumu" u Velikom Brdu, a Daba i ja smo razmjestili drugo vozilo u selu Bast, smještenom pod samim biokovskim liticama i jednim od najviših biokovskih vrhova Sv. Ilijom. S usponom smo započeli od "Keruma" (100 m), gdje smo ostavili drugo vozilo, u 08.55 h. Prvi dio je dosadna šetnja asfaltom uzbrdo do središta mjesta, a zatim skretanje prema sjeverozapadu i zaseoku Baškovići (420 m). Do zadnjih kuća u zaseoku nam je trebalo 40 min. hoda i taj dio se inače mogao prevesti i vozilima, ali s obzirom na okolnosti ovako je bilo najbolje. Markacije i putokaza sve ovo vrijeme nije nedostajalo, pa orijentacija predstavlja lagan zalogaj i onima koji se po prvi puta nađu na ovoj stazi.



Pred nama je zatim slijedio uspon padinom obraslom brnistrom, koja je na par mjesta i progutala stazu, sve do izlaska na protupožarni put. U biti to i nije klasični izlazak na put, jer se staza samo dodiruje njegovog desnog ruba i zatim nastavlja strmo uzbrdo točilom, Lukinom omiljenom riječi. Za sve ostale, u pitanju je najobičniji biokovski sipar. Taj dio se pokazao škakljivim, jer je sipar doista sitan i predstavlja problem tijekom uspona njime. Stoga smo i uputili Silviju i Zizi da ga dijagonalno sijeku, jer će ionako na kraju opet izaći na protupožarni put na koji smo mi u međuvremenu već izašli. Na tom mjestu, poznatijem kao Miletin bor (650 m), smješteno je uzletište brojnih ljubitelja visina koji uživajući u lebdenju nebom prepuštaju zračnim strujama. Kako mi nismo tim povodom došli na Biokovo, dalje nastavljamo protupožarnim putem u smjeru jugoistoka, a već nakon par minuta hoda stižemo na odvojak s putokazom na kojemu je navedeno da do našeg cilja, Motike, ime 3 h hoda. U tim trenucima je bilo 10.20 h, a to je bio jasan znak da ubrzamo korak, usprkos čeonih lampi koje čine sastavni dio naših naprtnjača.



Sad se staza sve strmije uspinje kroz kuloar sve do pod samu stijenu veličanstvenog Velikog Borovca. Te strme litice su trenutno Dabi zagolicale maštu, pa me ne bi iznenadilo da se ovdje vrati nakon završene alpinističke škole ovog proljeća. U međuvremenu su se vremenske prilike počele dramatično mijenjati, pa se veo oblaka prvo prelio preko biokovskog grebena, a zatim se ubrzano počeo spuštati prema nama. Uskoro smo se našli potpuno okruženi oblakom, a takvo okruženje otkriva sasvim drukčiju perspektivu prirode. Svako stablo, svaka grana i svaka stijena sad dobivaju određenu dozu mističnosti, pa izgleda kao da smo ušli u neki svijet iz mašte. Foto-aparat mi je sve češće u rukama, dok se čudim majstorstvu prirode. Nešto niže sam primijetio i stijenu koja neodoljivo podsjeća na čuvena "Hajdučka vrata" sa Čvrsnice. Biokovo mi očito uvijek uspijeva sačuvati neko od svojih iznenađenja.



Jedino što je nedostajalo su divokoze, kraljice biokovskih vrhova. Vjerojatno su i one bile tu negdje, ali oblaci nam ovog puta nisu dopustili da se divimo njihovoj gracioznosti nad strmim liticama biokovskih stijena. Sljedeće pred nama je još jedno čudo ljudske volje, Skaline odnosno staza uklesana u stijenu. Da se ne bi zagubili, pobrinuo se i neki kreativac koji se umjesto standardnih markacija poslužio i učestalim natpisima "HDZ", a na jednom mjestu je čak slovo Z i naopako napisano. Vjerojatno sve za potrebe nedavnog predizbornog skupa u kojemu je stranački vođa biračima iz Divokraja obećao povećane porodiljne naknade za svaku novu malu divokozu i povratak mirovina svim onim divokozama penzićima. Pa koja divokoza onda ne bi glasala za voljenog vođu svih koza. Osim možda onih krivovjernih, istarskih.



Prošavši mjesto vjerojatnog skupa, zašli smo u borovu šumu, pa njome do prijevoja Mali Borovac (1253 m). Dalje staza nastavlja također šumom sve do križanja staza. Naprijed se nastavlja prema Lokvi i planinarskoj kući "Slobodan Ravlić", a lijevo se odvaja naša prema Šibeniku i Motici. Kako vremena za uspon na V. Šibenik (1457 m) nema, a ionako ne bi bilo ništa ni od pogleda, odlučio sam da nastavimo naprijed prema Motici i tamo napravimo stanku. Pobune nije bilo i to je dobar znak. Bar za mene. Staza prema Motici vodi, može se tako reći, tipičnim biokovskim krajolikom, s posvuda razasutim vrtačama, na dnu kojih se vide i ostaci snijega. Na toj se dionici tek blago, gotovo neprimjetno, uspinjemo pa ne predstavlja apsolutno nikakav fizički napor. Jedini problem se pojavio kod Zizi kojoj su promočile gojzerice, pa smo napravili kraću stanku kako bi promijenila čarape i zaštitila ih najlonskim vrećicama. Dalje putem prolazimo i pored odvojka na Grliću prema V. Šibeniku, ali od prije donesene odluke ne odustajem. Izgubili bi previše vremena, a vrijeme zasigurno nije bilo na našoj strani. Odvest ću ih nekog drugog puta gore, kad nam i vremenske prilike budu naklonjenije.



Na Motiku (1473 m) smo izašli u 13.40 h, a od pogleda ni dalje ništa. U biti jedva i ostale iz grupe vidimo. Tu smo napravili prvu dužu stanku tijekom ture i okrijepili se našim sendvičima. Pauza je bila polusatna, a to vrijeme je najbolje iskoristila naša Luna koja je svojim tužnim okicama od svakoga od nas uspjela osigurat bar trećinu sendviča. Ali i zaslužila ih je! Cijelim putem je veselo skakutala oko naših nogu, a vrhunac svega su bila njena konstantna trčanja po kamen koji bi Luka uporno bacao niz padine, a ona još upornije vraćala. Vjerojatno je tim učestalim trčanjem gore-dolje, dvaput ispenjala ovaj vrh. A na povratku smo otkrili da je negdje putem porezala šapicu, pa joj sad želim što skorije zacjeljenje i da nam se opet pridruži u našim lutanjima planinama. Osim objeda, razloga za duže zadržavanje nažalost nije bilo, pa smo započeli sa silaskom prema Bastu i Dabinom automobilu, kojeg je ranije tog jutra ostavio pred punionicom auto-plina u mjestu. Prvi dio staze vodi kroz uski kuloar stazom uklesanom u stijenu, a zatim malo preko sipara, pa malo kroz šumu, pa opet preko točila i tako sve do izvora Korito (586 m) na kojem sam popio i svoje prve, ali i zadnje, kapi tekućine tijekom ove ture.



Sad smo izašli i iz gustog sloja oblaka i pred nama su se otvorili pogledi na zapadni dio Makarske Rivijere, na Brač i na Omišku Dinaru u daljini. Do automobila smo stigli u 16.45 h i time okončali ovu turu, koja je za mene bila osvježavajuća, jer nemam često priliku planinariti po ovakvim uvjetima. Žao mi je jedino što Daba, Luka i Silvija nisu mogli doživjeti Biokovo u njegovom punom sjaju, ali to je samo razlog više da u što skorije vrijeme opet krenemo ususret toj dalmatinskoj kraljici planina. A moram se pohvaliti da je Luka na kraju rekao da mu je ovo bila dosad najbolja planinarska tura. I kako se sad ne potruditi da sljedeća bude još bolja i još nezaboravnija. A tijekom silaska smo dobili vijest da je 14 naših školskih kolega tog dana izašlo na Veliki Kabal. I stoga im ovim putem čestitam na uspjehu i poručujem da sad Biokovo čeka i njihove gojzerice.



I dok sam ja dovršavao ovaj post, prešli smo u novi dan, ali to ipak nije razlog da vam svima ne čestitam Dan planina, te zaželim puno radosnih trenutaka u njima.

- 00:53 - Komentari (21) - Isprintaj - #

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

ASMA
Bloga mi moga
Borut
Kačić
Kosamja
Mali brat Karlo
Mrvica
Pedeset +
Sick of it all
Podgorani u Dubaiu


Dosad ispenjani vrhovi HPO-a

1. područje
SLAVONIJA
1. Papuk - vrh Lapjak (667 m)
2. Papuk - vrh Češljakovački vis (825 m)

2. područje
MOSLAVAČKA GORA I BILOGORA
1. Moslavačka gora - vrh Vis (444 m)

3. područje
HRVATSKO ZAGORJE I MEĐIMURJE
1. Ivanščica - vrh Ivanščica (1060 m)
2. Ivanščica - Oštrcgrad (746 m)
3. Kalnik - vrh Vranilac (642 m)

4. područje
MEDVEDNICA
1. Sljeme - vrh (1033 m)
2. Medvedgrad (579 m)
3. Kameni svati (489 m)

5. područje
SAMOBORSKO GORJE
1. Plešivica - vrh (779 m)
2. Oštrc - vrh (752 m)
3. Japetić - vrh (879 m)
4. Veliki Lovnik - vrh (737 m)
5. Okić - vrh (499 m)

6. područje
ŽUMBERAČKA GORA
1. Pliješ - vrh (977 m)
2. Ječmište - vrh (976 m)
3. Zečak - vrh (795 m)

7. područje
KARLOVAČKO POKUPLJE, BANOVINA I KORDUN
1. Vinica - vrh (321 m)
2. Martinščak - vrh (346 m)


8. područje
GORSKI KOTAR - južni dio
1. Ogulin (323 m) - Zavičajni muzej - alpinistička zbirka
2. Klek - vrh (1181 m)
3. Viševica - vrh (1428 m)
4. Zagradski vrh - vrh (1187 m)
5. Javorova kosa - vrh (1015 m)
6. Bjelolasica - vrh Kula (1534 m)


9. područje
GORSKI KOTAR - sjeverni dio
1. Skradski vrh (1043 m)
2. Špičasti vrh (702 m)
3. Snježnik - vrh (1505 m)
4. Kamenjak - vrh (837 m)

10. područje
ISTRA
1. Ćićarija - vrh Veliki Planik (1272 m)
2. Učka - vrh Vojak (1396 m)
3. Učka - vrh Knezgrad (612 m)
4. Ćićarija - vrh Orljak (1116 m)
5. Ćićarija - Županj vrh (1138 m)

11. područje
SJEVERNI VELEBIT
1. Veliki Zavižan - vrh (1676 m)
2. Balinovac - vrh (1602 m)
3. Zavižanski Pivčevac - vrh (1676 m)
4. Mali Rajinac - vrh (1699 m)
5. Gromovača - vrh (1676 m)
6. Veliki Kozjak - vrh (1629 m)
7. Krajačev kuk - vrh (1659 m)
8. Vratarski kuk - vrh (1676 m)
9. Golubić - vrh (1650 m)

12. područje
SREDNJI VELEBIT
1. Kiza - vrh (1274 m)
2. Ljubičko brdo - vrh (1320 m)
3. Metla - vrh (1288 m)
4. Bačića kuk - vrh (1304 m)
5. Budakovo brdo - vrh (1317 m)
6. Velinac - vrh (965 m)
7. Zečjak - vrh (1622 m)
8. Šatorina - vrh (1624 m)

13. područje
JUŽNI VELEBIT
1. Visočica - vrh (1615 m)
2. Veliki Sadikovac - vrh (1286 m)
3. Bojin kuk - vrh (1110 m)
4. Crnopac - vrh (1402 m)
5. Anića kuk - vrh (712 m)
6. Debeli kuk(Stap) - vrh (1269 m)
7. Vlaški Grad - vrh (1383 m)
8. Sveto brdo - vrh (1751 m)
9. Vaganski vrh (1757 m)


14. područje
LIKA
1. Kremen - vrh (1590 m)
2. Zir - vrh (850 m)
3. Poštak - vrh (1425 m)
4. Oštri Medvjeđak - vrh (884 m)
5. Lička Plješivica - vrh Ozeblin (1657 m)

15. područje
JADRANSKI OTOCI - sjeverni dio
1. Cres - vrh Sis (639 m)
2. Lošinj - vrh Sv. Mikula (557 m)
3. Pag - vrh Sv. Vid (348 m)
4. Rab - vrh Kamenjak (408 m)

16. područje
JADRANSKI OTOCI - južni dio
1. Brač - vrh Vidova gora (780 m)
2. Šolta - vrh Vela Straža (237 m)
3. Ugljan - vrh Šćah (286 m)
4. Pašman - vrh Veliki Bokolj (274 m)
5. Hvar - vrh Sv. Nikola (626 m)
6. Vis - vrh Hum (587 m)
7. Korčula - vrh Kom (508 m)
8. Mljet - vrh Velji grad (514 m)
9. Dugi otok - vrh Orljak (270 m)

17. područje
DALMATINSKA ZAGORA
1. Dinara - vrh Sinjal (1831 m)
2. Svilaja - vrh Svilaja (1508 m)
3. Kozjak (kod Kijeva) - vrh Bat (1206 m)
4. Promina - vrh Čavnovka (1147 m)
5. Kamešnica - vrh Kruge (1606 m)
6. Dinara - vrh Badanj (1281 m)

18. područje
DALMACIJA
1. Trtar - vrh Orlovača (494 m)
2. Kozjak - vrh Biranj (631 m)
3. Kozjak - vrh Sv. Jure (676 m)
4. Mosor - vrh Ljubljan (1262 m)
5. Mosor - vrh Veliki Kabal (1339 m)
6. Mosor - vrh Kozik (1319 m)
7. Omiška Dinara - vrh Kula (863 m)
8. Mosor - vrh Debelo brdo (1044 m)
9. Vilaja - Crni vrh (739 m)

19. područje
BIOKOVO I ZAGORA
1. Sv. Jure - vrh (1762 m)
2. Sutvid - vrh (1155 m)
3. Sv. Ilija (kod Gradca) - vrh (773 m)
4. Vošac - vrh (1421 m)
5. Kimet - vrh (1536 m)
6. Drveničke stine - vrh Sokolić (788 m)
7. Matokit - vrh Sv. Rok (1062 m)
8. Šibenik - vrh (1467 m)
9. Sv. Ilija - vrh (1642 m)
10. Šćirovac - vrh (1619 m)

20. područje
DUBROVAČKO PODRUČJE
1. Pelješac - vrh Sv. Ilija (960 m)
2. Sniježnica - Ilijin vrh (1234 m)


DALMATINSKI BISERI
Otok Murter
Skradin
Imotska jezera
Vela Luka


PO PLANINAMA BiH-a
Troglav
Prenj, drugo ime za čeif 2.dio
Prenj, drugo ime za čeif 1.dio
40. Bjelašnički dani
Hranisava (Bjelašnica)
Tušnica

PO PLANINAMA CRNE GORE
O planino, prokleto li si lijepa
Vukovi s Prokletija
Ganga s Prokletija

RAZNI IZLETI
Lokva (Biokovo)
Konj (Kamešnica)
Planina Šibenik
Sv. Ilija (Biokovo)
Sv. Jure (Biokovo)
Motika (Biokovo)
Svilaja nakon požara


OPĆA PLANINARSKA ŠKOLA
1. tjedan - Mosor
2. tjedan - Mosor
3. tjedan - Biokovo
4. tjedan - Omiška Dinara
5. tjedan - Sv. Mihovil
6. tjedan - Vranjača
7. tjedan - Kozjak
8. tjedan - Velebit



Planinarski i sportski blogovi

SAK Extrem - Makarska
HPD Biokovo - Makarska
HPK Dalmacija - Split
PD Sv. Ilija - Orebić
Catvulgaris
Diavola
Ericca35
Gogh
Gogoo
Gojzom po svijetu
Hrvatska cipelcugom
Iris
Ironije
Lastavica
Mali...veliki svijet
Melez
Mijo
Orlalala
Pevci
Planinar
Priroda
Pustolofka
Romanticus
SumarKA
Visokogorci
Welcome2
Zgubidanije

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA



Dnevnik: cijena: 40 kn, posljednje izdanje 2007. g.

U prva dva izdanja dnevnika HPO bilo je 135 kontrolnih točaka. U trećem izdanju, ožujak 2005. naknadno je uvršteno još 13 KT. A u četvrtom izdanju su dodane nove 3 kontrolne točke, te ih je sad ukupno 151.

Za glavninu ostalih KT Hrvatske planinarske obilaznice prilazni putovi su opisani u planinarsko-turističkom vodiču Hrvatske planine dr. Željka Poljaka. Isto tako, za glavninu KT bit će od velike pomoći i Hrvatski planinarski atlas dr. Željka Poljaka (Golden marketing 1996. i 2002.)

Vrsta priznanja:

brončana značka – potrebne KT iz 10 područja s najmanje 25 KT



srebrna značka – potrebne KT iz 15 područja s ukupno 50 KT (obavezna je Sinjal - Dinara)



zlatna značka – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 75 KT



posebno priznanje - potrebne KT svih 20 područja s ukupno 100 KT



visoko priznanje – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 125 KT



NOVOST:
najviše priznanje - potrebno 150 KT

Ovakav slijed izdavanja priznanja ne može se preskočiti. Vrijeme obilaska nije ograničeno.


Blogovi koje rado pogledamo:

Aquaria
Big Vern
Bivis
Borovci
Brlje
Brod u boci
Bugenvilija
Čiovka
Darkwolf
Demijan
Domena
Emanuele
Feby
Fidel
Fotoblog
Gugo
Gustirna
Jocker
Juliere
Justawomen
Kašeta
Katrida
Koki
Kratke
Lagrima
Lanterna
Lino
Lipa Mare
Lipota zore
Little Miss G
Lolina
Ljelja
Mima
Mosor2
Neron
Oceana
Objektiv
Ovajonaj
Pea
Pegy
Rozza
Rudarka
Santea
Shrimpy
Siscijanka
Stereokemija
Suncokreta2
Svantevid
Teta u pubertetu
Teeja
Teuta
Tija
Trill
Xiola bleu
Why o why
ZiziMars14
Zvrk
Život na sjeveru

Moj e-mail:
denis.vranjes@public.carnet.hr



od 11.06.2007.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se