vardarka

Moje bolje ja ,
događaji teku oko mene, ali kao da me se ne tiču ,ne događaju se meni,ne to nisam ja,neka moja bolja polovica,koja ima pravo na neke bolje stvari u svom životu.Onaj dio mene koji ne dopušta da bude povrijeđen,izazvan do suza,da ga peče i boli,da ga puštaju i traže kako god nekome odgovara.
Ne nisam ni ljuta na taj dio, niti mi smeta što je tu baš naprotiv začudih sebe koliko mi odgovara…nasmijem se kad pomislim koliko sam bježala od njega..koliko je bilo grižnje savjesti..kada se odnekud isćućuri..nenadano…tko zna kojim vjetrovima vođen…a ja ga dočekah kao nezvanog i omraženog gosta…
„uff ludice jedna..!“ pomislim,a mogli smo fino šetati kroz bure on i ja…sa manje povreda..manje boli…samo sam bila previše slaba…da ga dočekam..raširenih ruku..onako od srca i primim u zagrljaj….

Sada ga primam ,postajući ga svjesna,
jedne tople proljetne slavonske noći…
idemo dalje dok nam ide…dok traje..
moja bolja polovica,moj osmjeh i ja…


Život se ne mjeri sekundama
već trenucima
koji su ti oduzeli dah!

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Pročitah ovo ..pa nisam mogla da odolim..mada me malo srušilo....

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rijesiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali
Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica! Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!


Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva Nase generacije su proizvele najbo lje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo zivjeti s tim ! I ti pripadas toj generaciji? CESTITAM! MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI ! Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisan VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji. ZIVJELI !!!

Istina je,
da ne znamo što nam nedostaje,
dokle nas to ne dohvati...
-------------------------------------------------------------------------
Opet me pere ova alergija...dobih tablete ..kao od njih ću spavati....skontali me...ali naravno ja od njih spavam u krivo vrijeme

noć i dalje ludilo ,dan sva kunjava...ideš i medicina..ajde danas se pojavih ponovo..jašta nova dijagnoza..sinusi..e sad ih imam toliko da moram namještati vrijeme kad pijem tablete..tko bi to sve popamtio...
ajde skontasmo da je nečim izazvan Jeremija u meni...izađoh iz ambulante..trčim na probu..naravno kasnim...lijepo izađem sa parkinga kad pljus..zla baka na biciklu..ravno na moj retrovizor...još me nagrdi...

sad ja lijepo platim..mrzim baku dva sata..a poslje mi bilo smješno...

nisu moji dani definitli...zavući ću se u mišju rupu i čekam da prođe....

joj sve mi se okrnulo napačke....kmeeeeee

Moje...

Piči mi srce sedam osmina,
u glavi taman kao od vina.
Opet sam tu u Skopju,
svoj na svome, milo mome.
Ne da se ova stara mašina,
cipela cupka sedam osmina,
stihovi klize kao zlatne ribe,
moeto libe..

A nju sam sretao slučajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Suviše tajni u očima,
u zlati okov joj prstić pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.

Princezo, javi se... Još imam džep u kom se hladni prsti zgreju
Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju
Sve mi nedostaje... Čuvam u damastu još kalup tvoga vrata

Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

molitva

daj mi Bože sila nebesna
da se krenam,da se izvišam,
kako dzvedza jas da ogream
himna da mu zapeam.

neka rasne,o Bože,rodot ubav moj
zlaten dožd od mudrost dolgo neka pie,
neka bide,o Bože,večen rodot moj
neka e što ne sme nie.

daj mi Bože ljubov angelska
plodno seme jas da poseam,
da se rodi žito medeno,
vino zrelo sveteno.

Moje nešto...

Ohridski biser

vlasnik jedne od dvije radionice koje ručno izrađuju poznate ohridske bisere, otkrio nam je kako su njegov otac i stric s proizvodnjom počeli davne 1924., nakon što su formulu otkupili od ruskog carskog vojnika koji je poslje oktobarske revolucije u Ohrid stigao s balkajskih jezera.

Ohridski biser je specifičan i jedinstven zbog organskog materijala iz kojeg se izrađuje - školjke su se nekada dopremale iz Crvenog mora, a danas s australske obale. Nakon što se iz njih oblikuje zrno, svako se ručno premazuje posebnom emulzijom, šest ili sedam puta.

Osnova za pripremu emulzije je riblje srebro koje se vadi iz krljušti ribe plašice, a ostali sastojci su tajna koja se prenosi s oca na sina, dok se ženskoj djeci tajna ne smije otkriti, već im obitelj osigurava financijsku podršku. To je zavjet koji generacije poštuju, a tko ga prekši, može očekivati kaznu Božiju -

Ohrid
BOGATO povijesno naslijeđe kojim dominiraju brojne crkve i manastiri te Ohridsko jezero nacionalni su ponos i najveći aduti makedonskog turističkog središta. Raznolikost arhitektonskih stilova stoljetnih zdanja uz koje se vežu zanimljivi mitovi, zaintrigrira podjednako kao i tajne izrade nadaleko poznatih ohridskih bisera.


Legenda kaže da je nekada na području Ohrida bilo onliko crkava i manastira koliko dana u godini, danas ih je u starom dijelu grada aktivno pedestak te još toliko u okolici. S obzirom na 7000 godina kontinuiranog civilizacijskog razvoja, vjeruje se da je grad jedan od najstarijih na ovim prostorima.

Moj neko...

volim ove svoje nedjelje...ali ova danas bi malo zbunjola malo mi nabaciše posao...
jao mrzim..mrzim..mrzim..kad me vozikaju uzalud i popreko i na moj sat-može,dodaju još sat,,pa nema više ni pod razno..ostavte se mojih vikenda..kud me zezne što zaspah...nemam pojma kako se to desilo..ali ajd skontah se..kad on pljaf...umalo nisam počela plakati..ali ajde sad pristadoh a nadalje bez mene...

je od jučer slinavke ode danas u namčore...brije..brije..

Ne volem... Nikog, lutko... Takva mi je narav...
Kao odžak star i garav...
Puno dima je kroz mene prošlo...

da bar ne volem..problem je što baš svakog tko mi prođe prvu procjenu volim..e tako je krenulo prije godine dana(stvarno sam fenomen za toleranciju,sama sebe zadivih)..
dakle de osobicu sam primila k srcu..skontala ga kao o.k....
radili smo skupa odlično..ugošćavali se,slavili skupa razno-razne prigode...
pa je počelo prije godinu dana u njegovom rodnom gradu..ajde pogodilo me..ali sam cjelo vrijeme kontala da sam ja takva kakva jesam..osjetljiva..temperamentna..pa je greška u meni...
no malo tak neke osobe si znaju uzeti maha ako im to dozvolite..ja dozvolila priznajem...i eskalacija na putu prošlog vikenda...ma nisam ni ja ostala dužna..imam fali bože jezičinu da dvaput mogu opasati županiju..a volem sve u bebu reći..što baš nije dobro ali volim i da mi se kaže...
ali kad mi neka takva spodoba nakon četiri dana ponovi da ja pokušavam sruštit nešto gdje dajem sebe bez kompromisa...puno svoje ljubavi ,vremena,materijalnog...e tu sam pukla..okrenula se i otišla...
i sad me to boli,pere me danima...najviše kriva procjena osobe zbog koje sam možda zanemarila one bolje i kvalitetnije u svom životu...

i stalno su pitanja,ma ono Kako se to meni desilo?Kako sam tako loše procjenila?

tak što u sve idem srcem a rekla sam da neću,ali ajd protiv sebe..nemože...kako god...

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...

Znat ces odavno slijede nas vuci
i njuse nam trag
u moje stihove ti se zavuci
tamo si sigurna

Sigurna od svih
na mojim rukama
gdje smo ti i ja ...

Bljah ne volim se ovakvu...ali nadoći ću ja...tempo mi je malo ubitačan u zadnje vrijeme...stalno neki nastupi..probe...volim ja to...ali nekad se nakupi umora...pa opet prokletnica insomnia..i tako se vrtim u krug..

napokon nam je došlo i lijepo vrijeme..dobro ne cjepidlačim ali ono pod lijepo mislim da su se izvukle japake..laganije stvari..i sve mi je nekako ljepše i lakše kad je vanka ugrijalo 29...totalno sam ljetni tip...

Sinoć gledah na jedan od najljepših pogleda koje su moje okice vidjele Promenada noću...PREPORUČUJEM...odmor za dušu...ponovih večeras..potvrđeno...slička...

1.maj/svibanj

kako god ga sada nazivali,u doba kada sam ja bila djete slavio se uz janjetinu i mladi luk,govorancijetadašnjeg političkog vrha,o pravima radnika,očuvanju socijalizma i bla bla,to mi tada i tako nije bilo jasno...čar svega počinjala je od ranog jutra kada je gradska limena glazba obilazila sve kvartove u gradu...to je nama bio doživljaj...i nezaobilazni filmovi prije polaska na izlet Neretva i Sutjeska izmjenjivali su se svake godine ...kako se sjetih toga...slučajno uhvatih danas nekoliko kadrova iz Sutjeske pri prebacivanju programa na "nekoj"bogzna kojoj televiziji...

ne žalim neznam koliko za tim vremenom samo za nekom dragim ljudim koji su tada bili bliže,ali reči pred nekim frikovima da slavite 1.maj/svibanj kakogod ,ravno je tome da priznate da ste antidržavni element sad finski slavimo dan Sv.Josipa Radnika možeš misliti ista kaša drugi naziv....

obečah si provest ga u leškarenju,predomislih se zbog bitnih muškaraca u mom životu-ajde idemo ja i moja alergija na taj famozni prvomajski izlet pa kako bude...onda se predomisliše onijako smo si inače organizirani,tako ostadosmo na gruntu svom malo smo pijuckali malo smo klopali...ovo sve malo da ispadnemo finjaci-to je tako sad u điru
pa se poizvaljivasmo po kinderbetima svojim..nekako uvjerih nazočnu ekipu da su umorni pa najboljše da svak svome krevetu pođe...sorry ekipa...znam da neki čitaju ali insomnia uzima danak nakon bambusa i punog stomaka,uvjek se spavanac prišulja negdje iza ćoška u posljepodnevim satima,već si polako sve više ličim na svog psa koji točno zna odrediti 18.00 sati posljepodne pa mi s blagomolećivim pogledom donese svoj povodac...