![]()
Moje bolje ja ,
događaji teku oko mene, ali kao da me se ne tiču ,ne događaju se meni,ne to nisam ja,neka moja bolja polovica,koja ima pravo na neke bolje stvari u svom životu.Onaj dio mene koji ne dopušta da bude povrijeđen,izazvan do suza,da ga peče i boli,da ga puštaju i traže kako god nekome odgovara.
Ne nisam ni ljuta na taj dio, niti mi smeta što je tu baš naprotiv začudih sebe koliko mi odgovara…nasmijem se kad pomislim koliko sam bježala od njega..koliko je bilo grižnje savjesti..kada se odnekud isćućuri..nenadano…tko zna kojim vjetrovima vođen…a ja ga dočekah kao nezvanog i omraženog gosta…
„uff ludice jedna..!“ pomislim,a mogli smo fino šetati kroz bure on i ja…sa manje povreda..manje boli…samo sam bila previše slaba…da ga dočekam..raširenih ruku..onako od srca i primim u zagrljaj….
Sada ga primam ,postajući ga svjesna,
jedne tople proljetne slavonske noći…
idemo dalje dok nam ide…dok traje..
moja bolja polovica,moj osmjeh i ja…
Život se ne mjeri sekundama
već trenucima
koji su ti oduzeli dah!
Post je objavljen 25.05.2007. u 16:18 sati.