Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

U 5:00 me iz sna budi prestanak zračne uzbune. Gdje sam? Tko sam? Kamo idem? Orijentacija. Osvrtanje. Ljudi oko mene spavaju razbacani na raznim mjestima. Da nisam opet u JNA (česta noćna mora)? Jesam li se probudio?

Uglavnom, tvorničke sirene u Jalgaonu prilično su glasne. Ili je ova tvornica upravo iza zida sobe u kojoj spavamo.

Hvatamo rikšu do autobusnog kolodvora i uskačemo u autobus za Ajantu koji upravo kreće. Drvena sjedala, ali ipak ima mjesta za sjedenje, to je bitno.

Izlazimo iz autobusa stanicu ranije radi nepotpunih podataka u LP-u. U međuvremenu su izgradili stanicu baš u Ajanti. Hvatamo dvije rikše i jurimo s njima ka Ajanti.

U LP-u sam pročitao da će na nas odma navaliti trgovci sa kristalima koje će nam davati kao poklone, a po povratku će nas podsjetiti na to i pokušati odvuči u svoju trgovinu. Zaboravio sam to reči suputnicima, tako da je svaki od njih dobio kamenčić. Jedino ja sam odbio poklon, na zabezeknuto čuđenje trgovca.

Ukrcali smo se na autobus koji nas vozi do pečina, na ulazu ostavljamo prtljagu na čuvanje, kupujemo karte (koje su za indijce 10 Rp, dok su za nas 250 Rp) i penjemo se stepenicama prema klancu gdje se nalaze Ajanta pečine.